Stoga ne treba čuditi kad gradonačelnik i njegova stranka već desetljećima mrcvare loše shvaćene, mutno definirane samorazumljive vrednote.
Ljudi i ideologije imaju različite poglede na događaje i
pojedince koji su oblikovali povijest. I u tome nema ništa
neobično, naprotiv, to je samo znak da živimo u društvu u kojem
svatko, ama baš svatko, može javno kazati što misli, osjeća, i
gdje ga “žulja”. I ne samo da tih pojedinaca ima mnogo, nego ih –
bogu, fejsbuku i portalima hvala – svaki dan ima sve više i više.
Tako je grupa od stotinjak i više sadašnjih i bivših građana
grada Karlovca izašla s inicijativom da grad Karlovac imenovanjem
jedne gradske ulice ili trga oda priznanje najuspješnijem
gradonačelniku u povijesti Karlovca, gospodinu Joži Boljkovcu.
Portali su vijest o inicijativi građana uredno objavili, a
prijedlog je dostavljen gradskim vlastima na daljnje postupanje.
Stoga sam se čudno osjećao kada sam ujutro pročitao izjavu
gradonačelnika grada Karlovca “kako treba razjasniti Boljkovčevu
ulogu u događajima poslije 1945.godine”. Naravno, kao legalisti
svi smo za to da treba vidjeti što se to točno dogodilo u
prošlosti kako bi se na vrijeme otklonila mogućnost da netko ne
zasluženo dobije ulicu. Toni Nobilo, pravnički precizno, na to je
replicirao: “Za događaje poslije 1945. Joža Boljkovac je
oslobođen presudom Županijskog suda u Zagrebu još 22. svibnja
2014. godine”. Pametnome dosta.
O čemu je riječ kada gradonačelniku treba razjasniti Boljkovčevu
“ulogu u događajima poslije 1945. godine”. Riječ je o problemu
koji je najbolje oslikao Karl Poper napisavši kako je pravednička
glupost skrivila više zla nego čista zloća. Stoga ne treba čuditi
kad gradonačelnik i njegova stranka već desetljećima mrcvare loše
shvaćene, mutno definirane samorazumljive vrednote. Jednom je to
domoljublje, državotvornost, nacionalni interes, drugi put
nedodirljivost Domovinskog rata i priča o dva totalitarizma. Na
valu tih zamućenih pojmova on i njegovi dižu svjetinu na noge,
izvode ljude na ulice i trgove. I sramote Hrvatsku.
Ukazavši svojom izjavom na ključnu prijetnju svima nama, osobito
današnjim Karlovčanima, kako je puno toga “mutnog” oko
inicijative da gospodin Joža Boljkovac dobije svoju ulicu, ili,
ne daj Bože, kakav trg, gradonačelnik jasno demonstrira kako on
ne vidi moralne i političke implikacije izrečenog. Ako nakon
Nobilovog odgovora i dalje ostaje pri svom stavu onda to znači da
pristaje na logiku onog slijepca koji misli da ne vidi svijet oko
sebe zato što je ovaj malen i nezamjetljiv, a ne zato što je on
slijep.
Ako je gradonačelnik slijep nisu građani Karlovca, u Domovinski
rat krenuli smo da uspostavimo zakonitost koju su svojedobno
ukinuli srpski teroristi i JNA, da budem posve jasan, da se,
dakle, vrati pravna država koja bi svim građanima bez ikakve
diskriminacije osigurala ona prava koja im garantira hrvatski
ustav, da se svim ljudima u Hrvatskoj osigura sigurnost njihove
imovine i njihovih života, uspostavi red i dostojan život u
normalnom europskom društvu. I zato je gradonačelnik po svojoj
funkciji, ako ne po svom ideološkom ustrojstvu, ta osoba koja bi
morala znati da sve ovo prethodno navedeno on svakako mora
prakticirati na dnevnoj bazi.
Javno sam, u više navrata, pisanom riječju blagonaklono želio
upozoriti gradonačelnika da u gradu, tu pored njega, žive i ljudi
koji kao i on vole ovaj grad, predlagao sam da bi bilo dobro
da……da skratim, da postoje ljudi koji razmišljaju drugačije i da,
nažalost ne pripadamo njegovom svijetu ideja. Nažalost, na sve je
odgovarao istom mantrom: “poslije 1945.”
Nakon njegovog komentara o inicijativi građana Karlova
zaključujem: njegov poredak je opći nered, njegova vlast je
bezvlašće, a njegov temeljni zakon je bezakonje. Njegov najviši
interes je vlast. I održanje iste, jer pare nisu male.
Tako meni izgleda ideološka pozicija našeg gradonačelnika danas,
a još donedavno vjerovao sam u njegove riječi poput ovih: ” HDZ
će kao i svih godina do sada osluškivati mišljenja građana,
uključivati ih u razvojne aktivnosti različitim kanalima te
maksimalno uvažavati različitosti i konstruktivne prijedloge.”
Čini mi se da je takav gradonačelnik jednostavno nestao. A iz
zemlje je umjesto njega izašao zombi. Naš gradonačelnik je –
ukratko – postao baš pravi pravcati hrvatski desničar. Dok druge
sumnjiči za mračnu prošlost i optužuje da uništavaju nacionalni
identitet, on istodobno negira hrvatske sudske presude. To je
točka na kojoj je gradonačelnik grada Karlovca dotakao dno.
I zato gospodine gradonačelniče: vama vaš Karlovac, meni moj
Karlovac. Vama vaš Karlovac sa svojim problemima, meni moj
Karlovac sa svojim ljepotama. Vama vaš Karlovac sa svojim
političkim sukobima, meni moj Karlovac sa svojim snovima i
nadama. Vaš Karlovac je zamršeni politički čvor iz prošlosti koji
bi htjeli razmrsiti, moj Karlovac su četiri rijeke i parkovi što
su u plavo nebo sunuli. Vama vaš Karlovac, meni moj Karlovac.
I ne brinite za ulicu ili trg s imenom gospodina Jože Boljkovca,
kad-tad, to će se dogoditi. Za kraj jedno vas molim, da prije
nego što usnete ove noći učinite mali napor i pokušate, ako
možete, naravno, pobrojati što je sve najuspješniji gradonačelnik
Karlovca izgradio za svog mandata.