Znate li da je karlovački akvarij prvo trebao useliti u ruševnu palaču u Gajevoj ulici kod Banijanskog mosta, onoj koja će ovih dana biti do temelja srušena.
Nakon što je prošlo više od pola desetljeća od otvorenja
jedinstvenog slatkovodnog akvarija u Karlovcu i Hrvatskoj, nitko
nikada nije čuo istinu ili pročitao pravi put od nastanka ideje,
preko prijave ideje za dobivanje “tehničke pomoći” ili narodski
rečeno dobivanje novaca za pripremu vrlo skupe i složene
projektne dokumentacije, do konačne realizacije i izgradnje
karlovačkog akvarija.
Razloga je bilo puno, no šteta je u današnje vrijeme ne ostaviti
pisani trag za ovaj realno najatraktivniji karlovački projekt
koji je naš voljeni Karlovac stavio u vrh nacionalnih i
međunarodnih sfera i to samo u pozitivnom svjetlu.
Na ideju projekta slatkovodnog koju sam izvorno nazvao
“Kaquarium” došao sam negdje sredinom 2008. godine dok sam radio
na mjestu pročelnika Upravnog odjela za europske integracije u
Gradu Karlovcu. Meni je u glavi bilo Karlovac + Akvarijum =
KAquarium s time da sam ubacio q zbog čitanja sa strane engleskog
govornog područja.
Sama ideja akvarija u mojoj glavi imala je temelj u prvom viđenom
velikom akvariju, istina morskom, kojeg sam 1997. godine posjetio
na maturalnom putovanju nas ekipe iz karlovačke “Gimnazije” u
Barceloni. Iskreno, to je jedan od rijetkih posjeta koji mi je
ostao u čistom sjećanju iz Španjolske jer smo veliku većinu bili
“omađijani” poznatom pivom s maturalca iz Espanje “San
Miguel”-om.
No, osim samog posjeta tom prekrasnom mega akvarijskom zdanju u
Barceloni, ideja za karlovački slatkovodni akvarij je bila utkana
i kroz moju ljubav prema karlovačkim rijekama, ribolovu na Korani
i Kupi koje sam proživio kao dječak u zlatnim osamdesetima te
konačno i bavljenjem akvaristikom kroz gimnazijsko doba i
natjecanjima iz biologije kroz akvaristiku sa radom “Uzgoje
pirane”. Istini za volju, moja prvotna ideja je bila da to bude i
muzej o rijekama i institut za rijeke te akvarij. Ipak u hodu
razrade projektne ideje su se neke stvari, kao što je muzej,
morale izbaciti iz projekta jer su iziskivale dodatne vrlo
složene administrativne i birokratske procese da se kao takve
realiziraju do kraja. Iskreno to je normalan put svakog projekta
od ideje do realizacije da neke stvari ostaju a neke moraju
otpasti posebno u složenom sustavu jedinica lokalne samouprave.
Osom toga, na generalno razmišljanje o projektnim idejama pa tako
i o ovoj ideji, bio sam ponukan željom da osmislim projekt koji
bi bio financiran iz europskih fondova, a da je projekt ujedno
smješten u neku od napuštenih zgrada, po mogućnosti u Zvijezdi,
ili da se pak riješi pitanje u tom momentu na žalost ne
realiziranog autokampa koji je po mom osobnom mišljenju također
bio dobra ideja ali je prošao kroz niz najblaže rečeno političkih
peripetija pa u te detalje ne treba niti ići.
Kao prvi korak prema cilju a da ideja ne ostane samo u glavi,
odlučio sam napraviti radnu prezentaciju projekta a pred nedugo
sam pronašao i originalnu verziju koja je ovdje u prilogu. Kako
je moja želja tada bila da “KAquarium” smjestimo u zgradu koja je
bila u većinskom vlasništvu grada Karlovca, danas pak poznatu po
drugim temama, na adresi Gajeva 20 i spaja i recimo to tako spaja
Baniju i Gazu ili kako se to voli u kresovskim okršajima Banije i
Gaze spominjati Europu od ostatka Svijeta. Prva prezentacija bila
je gotova 12.08.2008. godine. Nekoliko dana kasnije dobio sam
termin da je pokažem tadašnjem gradonačelniku Karlovca i njegovom
zamjeniku.
Sjećam se točno da je bio petak mada se ne sjećam točnog datuma,
ali je bio toplo ljetno poslijepodne i ja sam sjedio na trosjedu
koji je bio smješten ispod prozora u uredu gradonačelnika, a
gradonačelnik i zamjenik su sjedili svako na svojoj stolici
lijevo i desno na kraju radnog vremena. Nakon prezentacije dobio
sam “zeleno svjetlo” da smijem krenuti u ovaj projekt mada
iskreno nitko nije vjerovao da će se to ikada realizirati što sam
tek kasnije shvatio i čuo, istina na ne baš ugodan način ali tako
to valjda biva u našem društvu.
Za tu moju prvu prezentaciju sam samostalno otišao i napravio
fotografije kuće u Gajevoj 20 i Kupe sa gažanske i banijanske
strane, a s interneta skinuo slike akvarija na koje sam “na
žgance” u “Paint” programu napisao Korana, Kupa, Mrežnica i Dobra
te uz to napravio prikaz na karti 1:5000 gdje bi “Kaquarium” bio
smješten.
Sjećam se da sam u ponedjeljak nakon toga sastanka, projektnu
ideju sa pokazao svojoj dragoj kolegici, po meni i najvećoj
stručnjakinji u pripremi i provedbi europskih projekata širih
razmjera, gospođi mr. sc. Marini Grčić. Nakon nje ideju sam
prezentirao gospođi Andrei Vrbanek koja je tada bila pročelnica
Upravnog odjela za poduzetništvo i zaštitu okoliša (ako se ne
varam). Gospođa Grčić je bila oduševljena i rekla je da to moramo
svakako probati prijaviti na jedan od tada aktualnih pred
pristupnih europskih fondova, s obzirom da još kao zemlja nismo
bili punopravna članica Europske Unije. Gospođa Vrbanek je bila i
više nego oduševljena te zaista ushićeno dodala a točno pamtim
njezine riječi: “Viktore, ako u ovome uspijemo bit će to najveća
stvar za Kalrovac i ja ti dajem punu podršku!”
Gospođa Vrbanek je nakon toga pronašla primjer akvarija u
Tulcea-i u Rumunjskoj koji je ranije financiran iz EU fondova i
koji smo koristili kasnije kao primjer dobre prakse kada smo
objašnjavali zašto baš slatkovodni akvarij u Karlovcu i što on
znači kako za Karlovac, Republiku Hrvatsku tako i za Europsku
Uniju. Na početku je u projekt bila uključena i još jedna
tadašnja djelatnica gradske uprave koja je radila u imovinsko
pravnim odnosima te je prva sa mnom posjetila kuću na obali Kupe
u Gajevoj 20 te izvadila dokumente imovinsko pravnih odnosa
Gajeve 20 te svesrdno podržala ideju. Ona je također tada pomogla
da se kontaktiraju vlasnici jednog dijela kuće koji su taj svoj
mali vlasnički udio bili spremni prodati gradu. Ukratko, ova
lokacija je, za mene nažalost, kasnije otpala, jer je statika
kuća bila loša a kuću se nije smjelo rušiti kako bi se napravila
replika s obzirom da je pod zaštitom kako mi je tada izrečeno.
Nakon toga smo projekt prvi puta prijavili na poziv IPA Slovenija
– Hrvatska koji tada nije prošao jer je bio pre obiman te je
ondje bio više naglasak na edukaciji nego na konkretnoj gradnji.
Iza toga, nakon tri godine čekanja ide jedan iznenadni poziv
2012. godine od strane Ministarstva regionalnog razvoja i fondova
Europske Unije na sve razvojne agencije u Hrvatsko za dodjelu
tehničke pomoći za projekte od regionalnog značaja koji bi se tim
novcem pripremili a zatim i financirali iz strukturnih fondova.
Moja malenkost, koja je tada već bila na čelu regionalne razvojne
agencije Karlovačke županije “Karla”, prijavljuje mogu reći na
svoju ruku jer o tome više nitko nije previše brinuo “KAquarium”,
“Veletržnicu slatkovodne ribe” što je bila moja prvotna ideja
koja je prerasla u nikad realizirani projekt prerade slatkovodne
ribe “RibarkKA”, te HOC Bjelolasica koju je predložio tadašnji
župan Ivan Vučić. Nažalost priča HOC Bjelolasice je u pozadini
imala puno većih administrativnih problema da bi se tada
riješila. Kod prijave ovih projekata, među kojima je prvi bio
“Kaquarium”, ne smije se izostaviti kako je tadašnji župan Ivan
Vučić bio ključna politička osoba koja je preko svoje regionalne
razvojne agencije “Karle” sudjelovao u donošenju odluka u prijavi
projekata od regionalnog značaja jer je po zakonu bio osnivač i
predsjednik skupštine regionalne razvojne agencije. U tom pogledu
je tadašnji župan Vučić uvijek davao “otvorene ruke” i
kreativnost struci što i kako prijaviti bez ikakvog političkog
upliva s njegove strane.
No, u međuvremenu, dok se vršila evaluacija pristiglih projektnih
ideja i prijedloga pristiglih iz čitave Hrvatske u nadležno
ministarstvo regionalnog razvoja s ciljem tko će dobiti tehničku
pomoć u Hrvatskoj s obzirom da je pristiglo 400-tinjak projektnih
ideja i prijedloga, valjalo je raditi na tako zvanom projektnom
marketingu. U tom momentu, s obzirom da smo imali u vidu četiri
moguće lokacije za izgradnju “Kaquariuma” a najbolja je bila
lokacija nekadašnjeg nezavršenog autokampa s obzirom na
vlasništvo i prostorno plansku dokumentaciju, osobno sam osmislio
pred idejno rješenje kako bi se samo doživio akvarij na mjestu
tadašnjeg autokampa sa postojećim građevinama i prezentirao u
nadležnom ministarstvu. To, nazovimo ga “brzinsko pred idejno
rješenje” je u zaista kratkom roku, zbog potreba projektnog
marketinga, vizualizirano pa čak i animirano od strane projektnog
biroa ACM koji su bili oduševljeni idejom. Cilj te animacije je
bio isključivo projektni marketing a ne sadašnja građevina.
Kasnije je sukladno dodijeljenoj tehničkoj pomoći nadležno
ministarstvo provelo javnu nabavu nakon dodjele tehničke pomoći
“Karli” za grad Karlovac te su odabrali Studio 3 LHD. U tom
periodu ocjenjivanja nekoliko puta smo sudjelovali na radnim
sastancima gdje smo branili svoje ideje i zašto su baš one
najbolje da dobiju tehničku pomoć. Taj posao je bio vrlo složen
jer se svatko borio za svoje, no pozicija i strateški dokument
koji smo imali kao županija u tadašnjoj Panonskoj Hrvatskoj,
doveli su nas u samom odabiru na visoko drugo mjesto.
Nakon konačnog odabir “Kaqurium”-a za tehničke pomoći prošlo je
nekoliko ozbiljnih faza same pripreme od analize lokacije,
studije troškova i koristi do konačnog projekta kojeg je vrhunski
u skladu sa svojim impresivnim referencama napravio Studio 3 LHD.
Sve nakon, toga, mada je bilo niz detalja, sitnica, dosta onih
koji su se trudili da ovaj projekt čak i ne uspije do velikog
finala i otvorenja, postala je povijest. U međuvremenu je ponovno
na poziv ministarstva za dodjeljivanje nagrade za najbolji
projekt financiran iz europskih fondova na istu adresu stigao
poziv za kandidaturu što je tada ponovno odrađeno od strane
tadašnjeg regionalnog koordinatora te smo zauzeli drugo mjesto
među stotinama pristiglih prijava. Ostale nagrade, priznanja i
realno dolazak bilo koje viđenijeg gosta nije prošao bez posjete
današnjoj “Aquatici”.
Poanta je da kod prijave razvojnih projekata prije svega morate
imati ideju koja nosi dio lokalne povijesne priče utemeljene u
aktualnim strateškim dokumentima te slobodu i kreativnost da se
tako nešto prijavi i premosti niz negativnih kritika uglavnom bez
stručnog utemeljenja da bi došli do konačnog rezultata. Ipak na
kraju svega imamo projekt koji danas nosi puno više od turističke
atrakcije kako za Karlovac tako i za Hrvatsku.