Nastavljam dalje smišljati ukusne recepte sa sastojcima koje svi imamo kod kuće.

Već je više od 1.000 video recepata iza mene. Ali kad se samo sjetim početka. Baš onog početka u pravom smislu te riječi, na sekundu se naježim.. I danas je situacija vjerojatno ista, kod svih koji su donesli takvu odluku, da će život zamjeniti loncima i kamerama.

Sjećam se kao da je bilo jučer. Prvo se smijem početnom entuzijazmu i uspjehu, a onda već sljedeći dan plačem na nekoj banalnoj prepreci, nepoznanici, koju moram dobro istražiti. Većinom su to bili problemi u montaži, kameri i općenito produkciji.

Sadržaj se nastavlja...

Došli smo do 10.000 pratitelja! Uzviknuo sam tada prije 5 godina, pun samopouzdanja i sreće, kao da su maltene euri u pitanju, niti ne znajući što me tek čeka. Sve je išlo polako, baš jako sporo.

Trebao sam mali "push"

Metaforički, to je kao da uz pomoć jedne čaše želim napuniti olimpijski bazen, a po vodu sam išao pješice u grad udaljen 30 kilometara. Eto, tako bi opisao svoj početak. Ipak, nitko mi ne može oduzeti onaj osjećaj zadovoljstva dok istresam čašu u bazen. U toj "čaši vode" se nalazio trud od nekoliko dana mukotrpnog rada, sveden na tek nekoliko minuta videa. Bio sam sretan i ispunjen na kraju tog dana... ali nedostajalo je nešto...

Trebao mi je mali "push" medija, jedan mali vjetar u leđa sponzora, jedna injekcija samopouzdanja da sam na dobrom putu. Što mi je za činiti? Odlučio sam kupiti hrpu kuverti. U svaku sam stavio dopis i poslao svim televizijama u HR uključujući i državnu. Izvukao sam adrese marketinga tvrtki koje prodaju prehrambene proizvode, pića, čokolade. Trgovački centri, poznati i manje poznati brandovi su dobili moje pismo. Iskreno, očekivao sam barem odgovor od nekoga. Kad na kraju, obzirom da živim u zemlji gdje živim, od medija sam dobio jedno veliko ništa. A ovim drugima očito nisam dovoljno zanimljiv.

Tek danas, nakon 5 godina rada, mi je u stvari jasna ta situacija oko medija. Ako nemaju od tebe koristi, onda ti neće niti pomoći. Svejedno je, bilo da se radi o jadnoj bakici koja živi sama u nekoj tamo pustopoljini ili posvuduši koja slika guzice i sise ili pak youtuberu, influenceru ili kako se to već popularno zove, neće nitko pisati o tebi samo zato da bi ti pomogao. Kod medija valjda nema osjećaja jer u nas je svako svakome konkurencija. Ili me nisu dovoljno ozbiljno shvatili.

Uvijek prisutan

Već sutra će svi zaboraviti i na jadnu bakicu, na sponzorušu koja se želi udat za nogometaša i na influencera kuhara koji želi ljudima dijeliti recepte. Tada sam shvatio da je cilj svega konstantna prisutnost. Moraš uvijek i svaki dan biti tu, kako te ljudi ne bi zaboravili. Obzirom da nemam atribute kao ona posvuduša, koja za 3 minute posla, može potaknuti angažman gledatelja čitatelja, preostalo mi je samo da se trudim još jače, da učim još više, da kuham i snimam dok ne dođem do svog cilja, da pristojno živim od ovoga što radim. Tako je i bilo.

Došli smo do 20.000 pratitelja! Uzviknuo sam tada prije nekih 4 godine. Imao sam životnu ušteđevinu koja se lagano topila, a od interneta sam zarađivao kao oni mališani na plaži koji prodaju ježeve i školjkice turistima, kako bi si kupili sladoled. Nema veze, samo rad, rad i samo rad oko 18 sati dnevno. Ne gledam unatrag već samo naprijed.

Došli smo do 100.000 pratitelja! Uzviknuo sam tada prije nekih 3 godine. Javila mi se i lokalna radijska postaja da vodim neku emisiju. Najedanput su se javile novine. Čak i neki sponzori, koji su željeli da za par kuna skinem gaće i da im dam sve ono što sam godinama stvarao, samo zato jer su oni "poznati". I jesam, ali nije mi žao, od toga sam živio, isplaćivao plaće, plaćao doprinose državi u tek otvorenoj firmi. Ali u mom "bazenu" tek mogu smočiti prste. Imam ja još snage da ga napunim.

Od 4 ujutro do ponoći

Došli smo do 500.000 pratitelja, uzviknuo sam tada prije nekih 2 godine. Javljaju se sponzori ali nitko ne cijeni dovoljno uloženi trud, makar su sve statistike na mojoj strani. Nema veze, uredno nastavljam kuhati pristupačna jela, da sa što manje novaca, ljudi dođu do odličnog jela. Izmišljam, smišljam, kombiniram, lud sam više od posla. Počeo sam se dizati u 4 ujutro a radio do ponoći. Ali sad nema povratka i imam još snage!

Došli smo do 1 milijun pratitelja, uzviknuo sam tada prošle godine! Lock down, svi su kod kuće, kuhaju oni što inače kuhaju i oni što ne znaju namazat paštetu na kruh! Na youtube kanalu Sašina kuhinja milijuni i milijuni pregleda. Imam konačno ozbiljnog i kvalitetnog sponzora Žito d.o.o. u dugoročnoj i ozbiljnoj suradnji (Tena ulje, brašno i Dobro suhomesnati proizvodi)

Došli smo do 1,2 milijuna pratitelja sveukupno na svim društvenim mrežama (You Tube, Facebook, Instagram) uzviknuo sam prije pola godine. Znači sve ide po planu. Sve je super, pa što se loše može dogoditi?! Zvoni telefon i zove doktorica. Svi smo doma dobili koronu! A daj me nemoj zezat, pa zašto baš sad, imam posla – uzviknuo sam pomalo i u šali?! Ali i to je prošlo, sve je iza nas. Nismo imali prejake simptome.

Kuhajmo zajedno!

Danas sam najgledanijji food influencer (vloger ili bloger) u Hrvatskoj i nije mi bilo lako. Uspio sam bez skidanja i naslikavanja, maltretiranja pratitelja nepotrebnim objavama koje im nikako ne mogu pomoći. Nastavljam dalje smišljati ukusne recepte sa sastojcima koje svi imamo kod kuće. Smatram da bi bilo kontraproduktivno kad bi mijenjao namirnice i način kuhanja, kako bi se nekom prilagodio, jer to više ne bi bio Saša Vukić iz Sašine kuhinje. Pozdrav svim pratiteljima, pogotovo onim najvjernijima koji su sa mnom od početka u dobru i zlu. Bez svih vas, usprkos mom angažmanu, nikada ne bi uspio. Kuhamo zajedno i dalje!