GOST KOMENTATOR

GOST KOMENTATOR

Piše Snježana Kirinić: Kako su državni udavi kontaminirali i karlovački medijski prostor

Piše Snježana Kirinić: Kako su državni udavi kontaminirali i karlovački medijski prostor

Možda bi u nekoj verziji feudalne vladavine dvorska kamarila povlaštenih mogla provoditi svoju silu, ali u demokraciji je sve podložno propitivanju, pa i postupci vladajućih

Prateći nedavne političke okršaje, ponekad se čini kao da živimo scenu iz filma „Groundhog Day“ (Beskrajan dan) u kojem se iz dana u dan ponavlja jedno te isto dokle god glavni lik ne učini ispravnu stvar i nauči nešto iz svojih grešaka kako bi mogao krenuti naprijed. Akteri političke scene, kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj političkoj pozornici svojim neprimjerenim istupima i drskim postupcima stvaraju osjećaj da smo ostali zarobljeni u jednom glibu iz kojeg nikako da izađemo van. U nedostatku svijesti da su svi dužnosnici u službi građana, stavljaju nas u poziciju da trpimo infantilne ispade kako vodećih ljudi države, tako i niže rangiranih lokalnih čelnika i njihovih pijuna.

Ovih dana razina gliba u kojem se nalazimo dosegla je vrhunac u zaoštravanju sukoba na razini predsjednika države, ministra obrane Banožića i premijera u pozadini koji koristi situaciju kako bi u tom sukobu odmjerio snage s njemu mrskim rivalom s Pantovčaka. Započelo je umirovljenjem brigadira Počasne zaštitne bojne Elvisa Burčula i time se otvorila ´Pandorina kutija´ jer je odmah stigao oštar prosvjed s Pantovčaka. Svađa se nastavila „ratovanjem“ priopćenjima s jednog na drugo brdo i trenutno je u fazi – ne dam ti svoje „igračke“ (helikoptere i ostala vojna prijevozna sredstva). Poletjele su i uvrede: „opušak“, „psihijatrijski slučaj“, „državni udav“, „gauleiter“, „višenamjenska ulizica“, a mahalo se i opozivima, ostavkama, zabranom govora u krugu vojarne i ostalim repertoarom nedostojnim odraslih i zrelih osoba.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

Da cijeli taj nadrealni „spektakl“ ne bi ostao nezamijećen, preselio se i na lokalnu razinu gdje je nekoliko karlovačkih udruga branitelja iznenada odlučilo stati na stranu ministra vladajuće stranke što je zabrinjavajuće jer u demokratskom društvu takvi potezi ne mogu proći bez da se javnost zapita: Za što su se to točno branitelji devedesetih borili, i je li u redu da par udruga može predstavljati čitavu braniteljsku populaciju, a da su se pri tom stavili isključivo na stranu jedne političke opcije, još k tome nedavno pravomoćno osuđene za izvlačenje novca iz državnih institucija i firmi, odnosno za pljačku? Braniti ministra koji je uvučen u aferu nije baš oportuno jer kao što je i onih 15 ministara iz Vlade prije njega otišlo, tako ni on sam nije nezamjenjiv.

Kako vrag nikad ne spava i u muci i muhe ždere, saznalo se i za intrigantan postupak od strane tajnika GO HDZ-a na način da je putem elektronske pošte poslana poruka predstavniku braniteljske udruge (citiramo: „Miro, na ove dolje adrese bi trebalo poslati priopćenje u prilogu.“). Na pitanje medija o toj neobičnoj koincidenciji i tko je uistinu napisao to priopćenje (je li to pisano u HDZ-u ili su priopćenje pisale braniteljske udruge), s obje strane su stigli još neobičniji odgovori koji su potakli na sumnju i došlo je do logičnog upita - je cijeli taj istup osmišljen u političkoj režiji kako bi se pomoglo ministru vladajuće stranke?

Na očekivanu reakciju oporbe i gradskih vijećnika, stigla je javna prijetnja tužbom i oštra kritika medija samo zato što su se usudili propitivati mogućnost da je riječ o političkom korištenju braniteljskih udruga za obračun s neistomišljenicima, čime se nadolilo „ulje na vatru“ jer ako netko drugima odriče pravo zajamčeno Ustavom RH, onda se nalazi u daleko većem problemu. Možda bi u nekoj verziji feudalne vladavine dvorska kamarila povlaštenih mogla provoditi svoju silu, ali u demokraciji je sve podložno propitivanju, pa i postupci vladajuće stranke o čemu su se nedavno osvjedočili na sudu.

Čitav splet beskonačnih svađa, političkih prepucavanja, prijetnji tužbama i podmetanja klipova pod noge jedni drugima garniran uvlačenjem braniteljskih udruga u sukob, a koji je prvobitno započeo na nacionalnoj razini pokazao je da i dalje politika koristi određene braniteljske udruge za političke obračune. Naime, to nije prvi puta, nagledali smo se posljednjih godina svakakvih ispada, ali uvijek postoji onaj upitnik nad glavom, koja je svrha takvih igrokaza? Jesu li oni mladi ljudi koji su devedesetih otišli u rat doslovce u tenisicama, ali s velikim srcem i hrabrošću braniti svoje domove, zaslužili da ih predstavlja skupina ljudi/udruge koji čvrsto stoje uz vladajuću stranku osuđenu za kriminal i korupciju? Jesu li zaslužili da u ime svih koji su položili živote za Hrvatsku, itko u njihovo ime zabranjuje ili određuje drugima što će govoriti, kako će živjeti, uzimati si pravo ograničavati nekome slobodu govora, pisane riječi, ili mišljenja? Jesu li se ti mladi ljudi borili, za neku novu verziju Španjolske inkvizicije koja će propisivati što se smije govoriti, slušati, gledati, pjevati i misliti? Pythonovci bi rekli: „Nobody expect the spanish inquisition“.

Društvo i demokracija ne mogu opstati tako da se ikome odriču ili zabranjuju ljudska prava, slobode i uvjerenja, jednako kao što ne može opstati ako se u svrhu političkih obračuna koristi braniteljske, ili bilo koje druge udruge za obračun s političkim neistomišljenicima u ime i za račun pravomoćno osuđene stranke koja u nekoj pravno uređenoj državi više ne bi mogla niti djelovati kao takva. Ne može se ni zaustaviti „Reuters“ ako se prijeti neutemeljenim tužbama, time samo dođe do još veće štete po one koji pokušavaju eliminirati slobode zajamčene Ustavom RH. Vrijeme nam je da izađemo iz tog „Beskrajnog dana“ tako da naučimo kao društvo na svojim greškama, da učinimo pravu stvar, krenemo naprijed u budućnost i ostavimo glib s pogreškama iza nas kako bi stvorili jedan bolji svijet za sve. To je cilj, sve ostalo su nijanse.

Snježana Kirinić

Izdvojeno


Reci što misliš!