Božić je došel nam vesel, vsakomu sreće donesel v sela i grade i gaj, meni takaj!

Stihovi su to meni dragoga pjesnika Dragutina Domjanića

Božić je zapravo prekrasna priča ne samo o Bogu koji je čovjekom postao. To je priča koja je više od štalice, jaslica, pastira i tri kralja. Priča je to o nama, ljudima, našim sudbinama, našoj – ljudskoj povijesti. Zapravo drama sa snažnom porukom.

Sadržaj se nastavlja...

Priča, drama je to kojom počinje nova povijest. Ona ne počinje u centrima moći, u takozvanim osvještenim, urbanim krugovima, počinje na periferiji svijeta na betlehemskim poljanama, pastirskom skloništu u prisustvu jedne žene, muškarca, nekolicine pastira. Tu se rađa nada svijeta.

Oko toga djeteta kada odraste neće se okupljati krema društva i tada će do njega i oko njega biti mali, siromašni ljudi. Preko njih i po njima pokrenuti će preobrazbu svijeta; otvoriti vrata nade i perspektive, očovječenja čovjeka.

Drugi čin ove priče, drame odvija se na dvoru kralja Heroda koji prvi u povijesti uočava opasnost koje ovo dijete nosi po njega i sve silnike svijeta i odluči u korijenu satrti opasnost. I uvijek je tako bilo u povijesti, Isus je uvijek opasnost za silnike.

I treći dio ove priče su mudraci s istoka kao predstavnici svih naroda i religija.

Priča o Božiću tako je slojevita, uzvišene poruke, a opet tako jednostavna, ispunjena nadom i radošću, hrana za dušu i srce. Priča je to i za one koji vjeruju i one koji ne vjeruju jer je tako ljudska i topla. Priča za sve ljude.

Donosi novu sliku o Bogu, o čovjeku, o tome da nemoguće može postati moguće. Bog je ušao u ljudsku povijest na drugačiji način nego što su to činili poganski bogovi. Priča je to da čovjek nije slučajno tu neko određeno vrijeme, pa onda nestane u ništavilu…čovjek je Božja milina.

Sjećam se golubovečkih rudara u mojoj rodnoj župi sv. Ane u Loboru…promatrao sam ih kao dječak na polnoćki dok su iz srca i svega glasa pjevali: Narodil nam se kralj nebeski… ta lica ogrubjela od teškog rada, te ruke velike ko lopate, a niz lice im tekle suze…to je nešto, što nosite cijeli život…podsjetili su me na pastire sa betlehemskih poljana….

I kada mi danas govore da treba Božić izbjegavati najprije kao riječ, a onda slijedi i drugo, mogu reći da to nije istina. Božić je inkluzivan blagdan, un uključuje ljude svih boja, svih jezika i nacionalnosti, vjera i nevjera. ON JE BLAGDAN SVIH LJUDI.

Douglas Murry u svojoj knjizi; "Ludilo gomile" govori o tome da živimo u postmodernom vremenu u kojem je došlo do kolapsa velikih priča religije i političke ideologije, a njihova mjesta zauzele su križarske želje za ispravljanjem pretpostavljenih nepravdi. Božić nadilazi sve ograde, on je baština svih. 

Na polnočke su dolazili su ljudi svih vjera kao i oni koji nisu bili vjernici, svi su stajali jedni uz druge. Svi su osjećali da je to nešto važno.

U ova vremena, vremena iskušenja, budimo jedni drugima nada, radost. Darujmo jedni druge vremenom, osmjehom, lijepom riječi, nije važno tko je koje nacije, vjere ili nevjere – svi smo mi djeca Božja, Isusova braća i sestre – svima nam je potrebna nada, ljubav, toplina.

Lovro Zaplatić Pit