U ovih godinu dana naučili smo da je najvažnija prezentacija čak i onog čega zapravo nema. Slikanje sa svim i svakim, prebacivanje odgovornosti na bivšu gradonačelnicu iako su svi kruh zajedno jeli i mirisali.

Prošla je godina dana od formiranja ozaljske vlasti na čelu s gradonačelnicom Lidijom Bošnjak i predsjednikom Gradskog vijeća Stjepanom Basarom. Iako se na početku stvorio dojam da je glavno da se riješe svoje kandidatkinje Gordane Lipšinić, pa će sve krenuti kako treba jer s njom ne mogu ništa napraviti, upravo u ovih godinu dana s novom kandiatkinjom nije ništa novo napravljeno. Problemi su ostali isti. Oni se povremeno stavljaju pod tepih, a povremeno se prikrivaju nekim „slatkim“ i „lijepim" događajima, poslikavanjima i ignoriranjem. Iz tjedna u tjedan izlaze novi detalji svekolike gluposti.

Vrh je naravno gradska tvrtka „Azelija“ koja se na čelu sa svojim direktorom Miroslavom Cigićem trudi da poslije svakog sprovoda imaju sastanak kod gradonačelnice. Teme su razne: podizanje cijena bez odobrenja Skupštine tj. Lidije Bošnjak, traženje plaćanja sprovoda unaprijed, ignoriranja prijedloga pogrebnih društava i građana, uvođenje novih običaja i slično. Zna se kome se plaća unaprijed. Direktor se ponaša kao da je stigao iz Burkine Faso pa ne pozna lokalne običaje kod pokapanja pokojnika. Vrhunac je djelatnik koji je u međuvremenu završio u zatvoru zbog gospodarskog kriminala. Pa zar je gradska tvrtka na to spala? Slijedi zahtjev za povećanje cijene vode za 80 posto, kupovanje auta bez natječaja, privatni radovi za vrijeme radnog vremena u gradskoj tvrtki i još niz drugih gluposti kojima nas svakodnevno časti rukovodstvo. O lošem održavaju grada ne treba trošiti riječi. To se vidi iz aviona. Unatoč svemu tome gradsko vodstvo šuti i pravi se da to ne vidi.

Sadržaj se nastavlja...

Tu sad dolazimo do Gradske uprave. Zanimljivo u desetak godina iz Uprave je otišlo 13 zaposlenih. Međutim, to nikoga ne zabrinjava. Od tri odjela napravljen je jedan gdje se ne zna tko pije, a tko plaća. Ne možemo se sjetiti jednog djelatnika u Gradu koji je u stanju sam nešto napraviti i odgovarati za to. Imamo i redare i izvidnike ali rezultate ne. Stalno neke nove rošade, dolasci, odlasci, baš kao na autobusnom kolodvoru. A zanimljivo nisu napravili ništa ni po pitanju javnog prijevoza iako su odmah poslije izbora najavili kako je bez problema dogovoreno što Lipšinić nije znala. Ali je kroz dva mjeseca sve vraćeno na staro. Do danas nema pomaka u vezi toga.

Upravo je u tijeku sapunica oko prijema nove zaposlenice u Grad koja radi u Županiji. Između dvije kandidatkinje koje imaju uvjete izabrana je županijska djelatnica koja i uz svekoliku pomoć ne može postići dovoljan broj bodova na provjeri znanja, a ni u snalaženju na računalu. Zato su u Gradu odlučili da to ignoriraju i ponište natječaj te tu svoju izabranu kandidatkinju unatoč lošim rezultatima na testiranju prime u radni odnos temeljem sporazuma sa Županijom. Imajući u vidu dosadašnje kadroviranje u Županiji i ŽUC-u uvjereni smo da se radi o vrhunskom kadru, koji čak ni njima ne valja pa ga žele uhljebiti u Gradu Ozlju.

Kićenje tuđim perjem je također omiljena aktivnost vodstva. Najjednostavnije je da proglasiš svojim ono što je netko drugi napravio, uložio trud, znanje i volju. Dobiješ nagradu za projekt te se čak ni ne zahvališ autoru. Kućni odgoj na nivou. Teslinim svjetlom nisu krenuli tragovima Slave Raškaj nego pravac na sud.

Hrabri su, ne može se reći. Žele zmajeve istjerati iz zmajskog gnijezda. Htjeli bi dio kolača tj. Starog grada. A nisu u stanju riješiti mnogo manje zahtjevne stvari od te gradine. Međutim, bitno da se nešto priča ili bolje da je i svađa nego da se za njih ne zna. Predsjednik Vijeća je još konkretniji. On želi da most padne i da ne u Stari grad ne može ući. A zaboravio je da zmajevi imaju krila i da ih nije lako obuzdati.

Vrtić je već poznata priča. Nakon dugogodišnjeg rada na dogradnji i utrošenih preko 11.000.000,00 kuna te izgradnji parkirališta za nešto manje od milijuna trebalo je pozapošljavati koga god se moglo i u proračunu osigurati pozamašnu cifru kao da u Gradu osim 200-tinjak djece i nekoliko desetaka teta nitko ne živi. Međutim, i tu su imali aferu oko prilagođavanja ili možda krivotvorenja uvjeta za jednu tetu radi popodnevne smjene u vrtiću. Opet sve ponovo pa je zato sve to tako dugo i trajalo.

Nedugo je raspisan natječaj za direktora Turističke zajednice na koji se javio i sadašnji direktor. Zabadava je direktor kad još uvijek ne zna pripremiti dokumentaciju za natječaj pa izvisi. Nema sve dokumente koji se traže. Znači nije ispunio uvjete i prijeti mu otkaz. Budući da je jako omiljen u Gradskoj upravi još od prije loše mu se piše.

Poduzetnička zona je pak posebna priča. Točnije, tamo priče nema. Sve je stalo. Kao u Trnoružici. Trava na jednom dijelu buja na drugom potpuno spaljena, a hrpe pijeska od ranijih zima se gomilaju. Veliki dio je završio i u šahtovima. Vlast kojoj nisu bitni oni koji privređuju i plaćaju porez ne zaslužuje da vodi taj grad. Al vidi čuda u Gradskom vijeću od 13 vijećnika polovica su privatni poduzetnici. U 9 godina u Ozalj nije došla ni jedna nova investicija. Dok Županija i Grad Karlovac otvaraju zonu za zonom i sve parcele rasprodaju u kratkom roku, Ozalj kao poduzetnički kraj u 9 godina nije uspio ni jednu prodati ni dovesti barem jednog investitora.

Infrastruktura nam je i dalje na čekanju. Da nema državnih i županijskih investicija situacija bi bila još gora. A s njima se svi hvale. Slikaju se na mostu i ispod mosta. Uzalud nam vrhunski most kad par metara dalje od njega nismo u stanju napraviti stotinjak metara nogostupa, pošteno raskrižje ili ocrtati horizontalnu signalizaciju. Napravi se nogostup ali i suženje postojeće prometnice. Napravi se potporni zid vrijedan 500.000,00 kuna ali onda se uštedi na 5 rubnih kamena. Upravo je u tijeku priprema radova gdje će se za kineski zid i 150 metara ceste dati 2.000.000,00 kuna. Ostatak ceste do Kamanja cca 7 km će doći na red kad dođe. Normalno to Grad ne financira ali dogovara. To jest baca novac u vjetar.

O novim investicijama ni riječi, a stare stvari su i dalje na čekanju. Još uvijek ne znamo što će biti sa starim otvorenim pitanjima: Kaptolom, Baštom, Vatrogasnim domom u Jaškovu, parkiralištem kod Doma zdravlja, Kordunom, tržnicom.

Zanimljivo je da se o mnogim pitanjima konzultira s djecom. Bilo da je riječ o javnom prijevozu pa se pita Savjet mladih, bilo o popravku postojećeg dječjeg igrališta kad se pita djecu u školi koju ravnateljica uredno dovede u ured gradonačelnice da je savjetuju. Ozalj – grad prijatelj djece bez dječjeg igrališta u ljetnim mjesecima.

U ovih godinu dana naučili smo da je najvažnija prezentacija čak i onog čega zapravo nema. Slikanje sa svim i svakim, prebacivanje odgovornosti na bivšu gradonačelnicu iako su svi tri kruh zajedno jeli i mirisali. Za sada, početak ne obećava, a što će dalje biti? Živi bili pa vidjeli.