Plaće koje tako zarade su zaslužene. Iz kojeg razloga bi mladi liječnik vraćao, kroz robovlasničke, lihvarske ugovore, ono što u njega nije uloženo, već je pošteno i teško zarađeno

Udruge liječnika već godinama upozoravaju na devastaciju hrvatskog zdravstvenog sustava, zdravstvenoj administraciji dostavljamo konstruktivne prijedloge za poboljšanja rada i organizacije, sudjelujemo u radnim skupinama i komentiramo zakonske prijedloge, no bez rezultata. Kao i naši pacijenti još uvijek čekamo i pompozno najavljenu reformu zdravstvenog sustava. 

Hrvatski liječnici ne žele da primarna zdravstvena zaštita bude potpuno uništena, ne želimo da djeca nemaju pedijatra, a djevojke i žene ginekologa, ne želimo da milijun stanovnika za pet godina ostane bez obiteljskog liječnika. Zato tražimo da se rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti bolje organizira, da država i lokalne zajednice ponovo učine primarnu medicinu atraktivnom mladim liječnicima. Bez obzira na manjak liječnika i njihovo opterećenje liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti su najslabije plaćeni liječnici u sustavu.

Sadržaj se nastavlja...

Čini li vam se to stimulirajuće? Liječnici obiteljske medicine su opterećeni administracijom, zbog manjka liječnika često prisiljeni odrađivati po dvije ambulante odjednom. Zbog nemogućnosti adekvatne obrade pacijente se mora upućivati u bolnice, što dodatno opterećuje bolnički sustav, koji sam po sebi generira 3 milijuna prekovremenih sati godišnje. Tko je zbog toga s pravom nezadovoljan? Pacijenti, kojima je njihov obiteljski liječnik, zbog preopterećenja, nedostupan. Zbog toga ćemo 18. ožujka biti na Markovu trgu.

Anketa koju je provela Liječnička komora pokazala je da mladi liječnici napuštaju zemlju prvo zbog uvjeta rada i ne/mogućnosti edukacije i stručnog napredovanja bez nepotizma, a na kraju i zbog neadekvatnih primanja.

Mladi liječnici žele raditi u uređenom sustavu, koji pruža mogućnost stručnog napredovanja, ali i pružanje adekvatne skrbi za njihove pacijente. Mladi liječnici na specijalizaciji ne sjede u đačkim klupama, već uče kroz rad u ambulantama i bolničkim odjelima, u noćnom radu i dežurstvima vikendima i blagdanima. Plaće koje tako zarade su zaslužene. Iz kojeg razloga bi mladi liječnik vraćao, kroz robovlasničke, lihvarske ugovore, ono što u njega nije uloženo, već je pošteno i teško zarađeno.

Potpuno educiranog liječnika je teško dobiti, potrebno je završiti teški, šestogodišnji studij medicine, odraditi rad pod nadzorom, rad u hitnoj službi ili obiteljskoj medicini, pet ili šest godina specijalizacije, a onda često i još dvije godine uže specijalizacije. Hoćemo li dopustiti da ti mladi ljudi, nakon 15 godina studija, rada i stalnog usavršavanja odu iz našeg zdravstvenog sustava? I zbog toga ćemo 18. ožujka biti na Markovu trgu.

Bez obzira na trud da se ukaže na teško stanje u zdravstvenom sustavu i ponude konkretna rješenja, rezultati nisu baš vidljivi što vide i naši pacijenti. Ne samo da se naši prijedlozi ne prihvaćaju, već liječnici punih osam godina nisu mogli pregovarati o svojim radnim pravima. O našim pravima pregovarali su drugi zdravstveni i nezdravstveni djelatnici. Bez namjere da bilo koga uvrijedim, to je isto kao da stjuardese pregovaraju o plaći i pravima pilota. Sada smo to pravo dobili, no pregovori za granski kolektivni ugovor nikako da počnu.

Zbog nezadovoljstva hrvatski liječnici su još 2019. pokrenuli akciju: “Želim raditi zakonito“, tražili smo da se protuzakonit broj prekovremenih sati konačno stavi u zakonski okvir, ponovo nudeći konkretna rješenja. Tražili smo da se naš status riješi kroz poseban zakon, koji bi konačno, između ostalog, liječnike maknuo iz zone protuzakonitog rada.

U pregovorima s Ministarstvom zdravstva, čak je napravljen i prijedlog zakona, onda je došla epidemija i liječnici su mislili da nije vrijeme kretati u nove akcije. No sada tražimo da se Zakon o radno-pravnom statusu liječnika konačno donese i to do ljetne stanke Hrvatskog sabora. I zbog toga ćemo prosvjedovati na Markovu trgu 18.ožujka. 

Liječnici su nositelji zdravstvene djelatnosti i sustav najbolje poznaju, no nisu odgovorni za njegovu organizaciju. I mi smo u ovakvom sustavu žrtve jednako kao i naši pacijenti. Zato ćemo 18. ožujka biti na Markovu trgu, a od naših pacijenata tražimo podršku. Dođite i podržite nas, jer ovo je zajednička borba.