Što se tiče pitanja oko mog izbora za ravnatelja – moje stajalište ostaje isto. Tužba nije podnesena protiv Muzeja, već protiv tijela koje je provelo imenovanje. Ne bih ulazio u detalje jer je postupak još u tijeku
Muzeji grada Karlovca danas su u slavljeničkom raspoloženju. Obilježava se 121. obljetnica muzeja što je bio i povod za razgovor s ravnateljem Igorom Čuligom. Ovaj je povjesničar umjetnosti gradsku ustanovu preuzeo prije dvije godine i odmah uz programe koje muzeji provode, dobio zadatak nastavka provedbe možda i najvećih infrastrukturnih radova u povijesti muzejskih prostora u Karlovcu.
Naime pri kraju je obnova stare Frankopanske palače na Strossmayerovom trgu, a kako doznajemo od ravnatelja, ovog proljeća počinje useljenje u obnovljenu zgradu Gradskog muzeja.
Što to konkretno znači i kako će proces izgledati u fazama?
Uskoro selimo u obnovljenu zgradu Gradskog muzeja. U prvoj fazi pod stari se krov vraćaju svi zaposlenici koji su ondje i ranije radili. U konačnici, kustosi i ostali stručni djelatnici imat će radne prostore na još dvije lokacije – u KA-modu i na Starom gradu Dubovcu. Na obje će lokacije biti osigurani uvjeti za rad kustosa, muzejskih pedagoga i ostalih stručnih suradnika, u skladu s programskim potrebama i razvojem novih muzejskih sadržaja.
Što se pak tiče novouređenih izložbenih prostora na Strossmayerovu trgu (GMK), oni neće ostati prazni dok radimo na stalnom postavu – već sada imam opcije njihovog korištenja i prije nego što ondje bude postavljen stalni postav.
Izrada novog stalnog postava trenutno je jedan od najvažnijih projekata. Što nam možete reći o konceptu i glavnim ciljevima tog postava?
Poznato je da je stalni muzejski postav jedinstven kulturni proizvod. On predstavlja amalgam kulturne povijesti, povijesti umjetnosti, prirodoslovlja, etnologije i arheologije te kao takav zahtijeva osobitu razinu odgovornosti i stručnosti.
Upravo zato stalni postav u dva navrata mora proći stručnu verifikaciju Hrvatskoga muzejskog vijeća – najprije kroz idejnu koncepciju, a potom i kroz izvedbeni projekt. Taj proces jamči stručnu utemeljenost, ali i dugoročnu kvalitetu postava koji treba komunicirati s publikom desetljećima: višejezično, s korisnicima različite životne dobi i razine obrazovanja, kao i s korisnicima s posebnim potrebama.
Već sam naglasio da je naš muzej izrazito razgranat po odjelima i zbirkama, ali i po ambiciji da bude snažan medij kulturne baštine. Upravo je zato kao tematska i konceptualna poveznica novog stalnog postava odabrana voda. Karlovac je grad na četiri rijeke i po toj je činjenici i najprepoznatljiviji, pa voda prirodno povezuje njegove povijesne, kulturne, prirodoslovne i identitetske slojeve.
Ta nam tema ujedno omogućuje i pogled u budućnost, što je iznimno važno za aktualnost muzeja. Muzeji ne mogu biti posvećeni samo nekim prošlim vremenima, moraju otvarati prostor za promišljanje suvremenih i budućih izazova. U tom nas kontekstu zanima i aktualna problematika vezana uz vodu, baš kao i energetska budućnost grada, osobito ona povezana s geotermalnim izvorima.
Pitanje koje svi postavljaju i što najviše zanima Karlovčane je kada možemo očekivati otvorenje Gradskog muzeja za publiku?
Svakako ću nastojati postaviti jednu gostujuću izložbu već 2026. a 2027. očekujem radove na stalnom postavu. To će vjerojatno će potrajati do 2028. Možemo se uvjeriti da i drugi hrvatski muzeji toliko dugo rade na stalnom postavu, nemojmo ovo doživljavati kao iznimku.
Obnova muzejske zgrade donijela je i značajne energetske i održive elemente. Što smatrate najvažnijim pomakom u tom području?
Ne mogu ne prokomentirati da je naša stara – ujedno i najstarija palača u Karlovcu – koju je još 1630-ih godina gradio general Vuk Frankopan, i ovom prilikom postala locus koji uspostavlja dijalog sa suvremenošću, a istodobno čuva svoj povijesni i spomenički identitet.
Najočitiji su primjer fotonaponske ćelije na krovu, vidljive već pri ulasku u dvorište, ali uvedeno je i podno grijanje, novo uređenje zidova te drvena oprema. Sve te intervencije pridonose stvaranju stabilne i kvalitetne „muzejske klime“, nužne za očuvanje građe, ali i za ugodno iskustvo posjetitelja. Obnova je pokazala da povijesne muzejske zgrade mogu biti dio suvremenih održivih praksi te da baština ne pripada samo prošlosti, nego može aktivno sudjelovati u oblikovanju održive budućnosti. Pristup će biti omogućen osobama u invalidskim kolicima, obraćamo se na odgovarajući način i slijepim i slabovidnim.
Obnova Starog grada Dubovca je također tijeku. Što se sve radi u okviru projekta i što će posjetitelji dobiti nakon završetka radova?
Mnogo je toga već predstavljeno javnosti putem medija i naših komunikacijskih kanala, no važno je ovom prilikom naglasiti da je projekt revitalizacije Starog grada Dubovca i jasan primjer skrbi Grada Karlovca, kao osnivača, za Muzeje grada Karlovca. Poduzete aktivnosti bitno će unaprijediti muzejsku djelatnost na Starom gradu Dubovcu kao ustrojbenoj jedinici Muzeja grada Karlovca.
Samo da ukratko podsjetim na najvažnije elemente povezane s muzejskom praksom: projekt obuhvaća arheološka istraživanja, konzervatorske i građevinske zahvate te cjelovito uređenje radnih i izložbenih prostora. Riječ je o opsežnim istraživanjima koja donose niz novih spoznaja, a koje će u budućnosti biti temelj za razvoj novih interpretacijskih sadržaja.
Za posjetitelje to znači bogatiji, jasnije interpretiran i sadržajniji doživljaj Starog grada. Vidljivi arheološki ostaci nekadašnje crkve sv. Mihovila, uređeni prostori, unaprijeđena infrastruktura i novi muzejski sadržaji omogućit će kvalitetnije razumijevanje povijesti lokaliteta, ali i ugodniji boravak. Revitalizacijom Dubovca ne čuvamo samo baštinu, nego je činimo dostupnijom, razumljivijom i relevantnijom suvremenoj publici.
Arheološka istraživanja donijela su vrijedne rezultate – planirate li ih objaviti i na koji način?
Da se našalim, najuočljivija „objava“ bit će već samo uređenje i prezentacija samih temelja nekadašnje crkve sv. Mihovila in situ. Uz to, tijekom istraživanja izrađene su dvije vrijedne stručne studije – konzervatorski elaborat Instituta za povijest umjetnosti te poseban elaborat arheološke tvrtke Arheoplan. Potonji će nam reći više o pokretnim nalazima, dakle budućem inventaru zbirki MGK. Oba će dokumenta zasigurno biti dostupna u digitalnom obliku, kao PDF-izdanja, a o eventualnom tiskanom izdanju odlučit ćemo u skladu s interesom struke i javnosti. Time želimo osigurati da rezultati istraživanja budu transparentni, dostupni i dugoročno korišteni u znanstvenom i muzejskom kontekstu.
Kakve se novosti pripremaju u obnovljenoj kuli i na vidikovcu?
Otvaranje izložbe „Kula kartografa” u obnovljenoj kuli na Stari grad Dubovac predviđeno je za jesen 2026. godine. Ovoga puta koncepciju gradimo „odozgo prema dolje”, polazeći od činjenice da je Dubovac jedinstven vidikovac: zračnom linijom udaljen svega 12 kilometara od Slovenije i 38 kilometara od Bosne i Hercegovine. Time se pred posjetiteljem otvara prostor triju suvremenih država, odnosno dvaju povijesnih carstava.
Kartografija je intenzivno pratila zbivanja u ovom dijelu svijeta – oči Europe bile su, više nego što smo danas svjesni, uprte u Karlovac. Karte su medij koji o tome jasno svjedoči, bilo da je riječ o sukobima, političkim sporazumima ili kreativnom i znanstvenom stvaralaštvu.
Na razvoju ove izložbe radio sam s vodećim hrvatskim stručnjacima za kartografiju i muzeologiju, kao i s brojnim domaćim i inozemnim ustanovama, što nam omogućuje da temu predstavimo suvremeno, relevantno i u europskom kontekstu. No za moju odluku da tematiziram kartografiju presudna je bila činjenica da je karta osnovni spoznajni alat blizak i djeci i odraslima. Ovaj prostor zamišljen je kao svojevrsni crossover interpretacijskog centra, vidikovca i galerije, pa će ondje moći izlagati i umjetnici koji u svojem stvaralaštvu polaze od kartografije.
Što današnji posjetitelji očekuju od muzeja?
Netko bi rekao da je multimedija očit odgovor i da se upravo kroz nju ostvaruje interakcija. Doista, u današnjim muzejima prisutno je mnogo različitih alata i pristupa – i to je u redu. No ja bih prije svega istaknuo mogućnost uspostavljanja prisnog odnosa s baštinom: da se u muzeju prepozna lokalna zajednica, a da turisti steknu uvid u život i identitet karlovačkog kraja.
U konačnici se uvijek vraćamo autentičnom muzejskom predmetu. Danas, međutim, imamo sjajne mogućnosti da mu kroz razne medije „posudimo glas”, da ga uključimo u interpretaciju i učinimo dionikom naše priče. Na taj način gradimo osobit doživljaj našega grada i našega kraja. Želim naglasiti dijalog i razgovor kao dio života muzeja i stalnog postava.
Razlikuju li se očekivanja posjetitelja?
Da, očekivanja se razlikuju ovisno o publici, o interesima! To nam jasno pokazuje iskustvo rada na tri aktualne lokacije. Na Stari grad Dubovac obitelji i mlađi posjetitelji često traže sadržaje koji povezuju povijest i doživljaj – šetnju utvrdom, radionice, tematska događanja ili programe u sklopu manifestacija poput Advent na Dubovcu. Turisti pritom cijene jasnu interpretaciju karlovačke povijesti i priču o gradu kao utvrdi.
Muzej bi trebao dobiti i novi prostor, a radi se o obnovljenoj zgradi Kamoda?
U medijima je već dosta popraćeno kako je došlo do zastoja, ali naš interes za taj prostor je trajan jer se radi o više od 1.000 novih četvornih metara u samom unutarnjem gradu. Govorim o prostoru unutar povijesne Zvijezde, nekada opasane bedemima, gdje zapravo nema drugih prostora kulture u kojima bi se muzej mogao širiti i gdje bi se muzejska struka mogla afirmirati. Taj je interes, rekao bih, gotovo imperativan u ovom trenutku.
Što se tiče budućeg modela – to će također biti kompleks. Kad kažem kompleks, mislim u arhitektonskom smislu, kada se više zgrada povezuje u jednu cjelinu. Gradski muzej Karlovac sastojat će se od lokacije u Staroj Frankopanskoj palači i, naravno, Kamoda.
To nije ništa neobično. Možda je najbolji primjer u Hrvatskoj Varaždin. U Varaždinu se dva dijela iste izložbe mogu vidjeti u različitim palačama, jedna je Patačić, pa onda prođete cijelu ulicu do palače Sermage. To je čak i veća udaljenost nego u Karlovcu.
Što bi točno u tom dijelu bilo?
Tamo će se nalaziti prostor za rad s publikom, a ono što me najviše veseli – dobit ćemo adekvatan prostor za povremene izložbe. Ako pogledamo Karlovac, koji je najveći prostor za povremene izložbe danas? Galerija u Novom centru, koja ima oko 300 četvornih metara, što je ipak prilično skromno. Sve ostalo su uglavnom fiksni sadržaji. I novi projekti – Nikola Tesla Experience Center, Bosanski magazin – svi su vrijedni doprinosi, ali nemate prostor za smještaj većih povremenih izložbi.
Dodatan prostor koji može pružiti Kamod značilo bi zalog za međunarodnu suradnju, za suradnju s drugim kulturnim akterima u lokalnoj zajednici. Prostor u kojem možemo postavljati povremene izložbe i razvijati zajedničke projekte. Zato je Kamod za mene toliko važan – jednostavno ne vidim kako bi se to moglo zaobići.
Što se tiče same zgrade, očekujemo da će se u budućnosti, zajedno s rješavanjem svih problema vezanih uz nju, omogućiti i korištenje prostora za potrebe Muzeja grada Karlovca.
Puno se očekuje od konačnog završetka obnove Zvijezde, revitalizacije nepravedno zapuštenog dijela grada?
Vjerujem da će obnova Zvijezde donijeti Karlovcu pravi gradski centar – mjesto obrazovanja, kulture i turizma. Zvijezda ima složenu, ali izuzetno zanimljivu povijest, i uvjeren sam da ćemo je uspjeti bolje integrirati u suvremeni identitet grada. Dobit ćemo pozornicu za suvremenu umjetnost, prostor za događanja na otvorenom i kulturni trg u pravom smislu riječi. To je prilika da Karlovac ispriča svoju priču – i građanima i posjetiteljima – na suvremen, samouvjeren i otvoren način.
Treba zapravo to prepoznati, a ovo je jedan lijep primjer urbanistički formiranog trga i meni se čini prekrasnim kao pozornica. Uvijek me kopkalo to što smo imali Karlovčanina Georgija Para, koji je bio jedno od vodećih imena tzv. ambijentalnog kazališta u Hrvatskoj.
Gdje se to događalo? Uvijek na Mediteranu, uvijek negdje u Dubrovniku, na Ljetnim igrama. A ja sada konačno vidim i pozornicu za ambijentalni teatar ovdje – Zvijezdu kao ambijentalni teatar, a ne samo kao nekakvu ruševinu.
Mislim da ste izjavili da se Muzej Domovinskog rata i općenito iskustvo Domovinskog rata, kao dio vojne povijesti Karlovca, može međunarodno valorizirati, ne samo unutar Hrvatske.
Apsolutno. Iskustvo Domovinskog rata može se prezentirati kao nešto itekako aktualno u današnjem svijetu. Ove godine planiramo nekoliko programskih iskoraka. Primjerice, imat ćemo izložbu dječjih radova nastalih u Ukrajini. To je prije svega poruka empatije prema ljudima koji trenutno prolaze ratno iskustvo – kako rat utječe na život, odrastanje i psihologiju djece. Dječje iskustvo rata također je dio ratne povijesti i o tome se mora govoriti u muzeju.
To je jedna snažna antiratna poruka. U muzeju već imamo Stablo mira, gdje posjetitelji ostavljaju svoje poruke. Te poruke često pokazuju duboku empatiju i poistovjećivanje s onim što se događalo u Karlovcu tijekom 1990-ih. Ima tu i nacionalnog ponosa, ali i brojni strani posjetitelji jasno poručuju da im je to iskustvo bilo veliko otkriće.
Drugi važan program odnosi se na Prvi svjetski rat. Ugostit ćemo Kobariški muzej iz Slovenije. Zanimljivo je da taj muzej neće govoriti o Slovencima, nego o Karlovčanima i Hrvatima koji su sudjelovali na bojišnici na Soči. Sjećanje na Karlovčane u Prvom svjetskom ratu često je bolje očuvano u Sloveniji nego kod nas – ondje postoje groblja, spomenici i jasna memorija.
U Karlovcu, simbol tog sjećanja je arkada na groblju pod Strmcem, ali se s pravom možemo pitati znamo li danas što točno predstavlja. Taj spomenik stradalnicima Velikog rata je jedan od zadnjih projekata glasovitog Hermana Bollea i mi ćemo pokušati simbolički „ispisati“ taj spomenik kroz izložbe i suradnje. Uz to, Turanj je već snažno etabliran kao središte obilježavanja Domovinskog rata – imamo gotovo fiksiran kalendar događanja, maketarsko natjecanje koje je postalo međunarodno, te pojačanu suradnju sa Svetištem svetog Josipa.
Život suvremene umjetnosti odvija se u Galerija Vjekoslav Karas?
U programu iduće godine posebno bih istaknuo izložbu odnosno predstavljanje jedinstvene zbirke koju je oformio i našem muzeju darovao Joško Marušić. Srž zbirke čine originalni radni crteži, skice i likovna rješenja njegovih kolega, autora Zagrebačke škole crtanog filma – Dušana Vukotića, Zlatka Boureka, Borivoja Dovnikovića, Nedeljka Dragića, Zlatka Grgića i drugih – nastajali u samom procesu stvaranja animiranih filmova.
Riječ je o zbirci iznimne dokumentarne i umjetničke vrijednosti, koja pruža rijedak uvid u kreativne i produkcijske faze jednog od međunarodno najprepoznatljivijih fenomena hrvatske kulture druge polovice 20. stoljeća. To je veliki dobitak za našu ustanovu i Karlovac!
Kako muzeji odgovaraju na ta očekivanja i kakav je broj posjetitelja?
Ono što posebno primjećujemo posljednjih godina jest da se najveći broj posjeta odnosi na obiteljske dolaske. To vrijedi i za Muzej Domovinskog rata Karlovac – Turanj, gdje smo u početku očekivali da će školske grupe činiti glavninu posjetitelja. Međutim, sve češće roditelji ondje dovode djecu kako bi ih povezali s našom nedavnom poviješću.
Po pitanju brojki, nalazimo se na razini sličnoj prošloj godini, s oko 50 tisuća posjetitelja. Ove godine najviše posjetitelja bilježi Muzej Domovinskog rata Karlovac – Turanj, no ni Stari grad Dubovac ne zaostaje, unatoč tome što je od siječnja, zbog radova na Starom gradu i u njegovoj okolici, pristup vozilima otežan, a branič-kula zatvorena za posjetitelje. Unatoč tim okolnostima, brojem posjetitelja možemo biti vrlo zadovoljni.
Galerijska publika pritom ostaje stabilna. Nadamo se da ćemo, uz suvremene umjetnike, moći prirediti i poneko „putovanje” kroz analogijsko slikarstvo, poput izložbe „Magija slike”, na kojoj smo predstavili remek-djela hrvatske moderne. Tu smo, naime, vidjeli i neku „novu“ publiku sa specifičnim interesima, npr. za ono što smo zvali „opća kultura“. Iduće godine „novu publiku“ bi mogla privući Marušićeva zbirka o kojoj sam već govorio…
Vaš izbor za ravnatelja uzbrkao je duhove u Gradskoj vijećnici, oporba je otvoreno govorila da se radi o izboru po stranačkom ključu s obzirom da ste član HDZ-a. Vaša protukandidaktinja je tvrdila da nemate podršku struke i zaposlenika i uslijedila je tužba?
Što se tiče pitanja oko mog izbora za ravnatelja – moje stajalište ostaje isto. Imenovan sam sukladno Zakonu. Problem je bio neažurirani Statut muzeja. Tužba nije podnesena protiv muzeja, već protiv tijela koje je provelo imenovanje. Ne bih ulazio u detalje jer je postupak još u tijeku.
Bilo je i riječi o narušenim međuljudskim odnosima u kolektivu?
Što se tiče navoda o narušenim međuljudskim odnosima – muzej normalno funkcionira. Ne postoje zapisnici Stručnog ili Radničkog vijeća koji bi potvrdili tvrdnje o podršci drugoj kandidatkinji. Insinuacije o nezakonitim radnjama smatram prelaskom granice.
Širenje muzeja sigurno povlači i zapošljavanje novih kadrova?
Ovo je godina velike tranzicije. Planovi zapošljavanja postoje, a dinamika će ovisiti o financijskim mogućnostima. U idealnim okolnostima govorimo o pet novih zaposlenika – stručnih i tehničkih.
Muzejski prostori u novije vrijeme su sve više u funkciji turizma, ponegdje čak i pružanja ugostiteljskih usluga. Hoćemo li u zgradi Kamoda ili na Turnju dobiti i kafiće?
Što se tiče ugostiteljskih sadržaja – trenutačni financijski okvir to ne dopušta. Sredstva iz fondova ne mogu se koristiti za ugostiteljstvo. Možda će se u budućnosti naći drugačiji model.
Kako ćete prilagoditi radno vrijeme muzeja da budu dostupni što široj publici, ali i turistima?
Radno vrijeme muzeja planiramo prilagoditi publici – cilj je do 12 sati dnevno. Za grupe će i dalje biti potrebna najava, što je standardna praksa u cijelom svijetu. Sad slavimo godišnjicu muzeja i obilježit ćemo je gledajući u budućnost. Imamo dva velika gradilišta, projekt stalnog postava i novu infrastrukturu. Muzej će uskoro imati više od 90 četvornih metara dodatnog uredskog prostora, što omogućuje daljnji razvoj. Zvijezda će ovim projektima biti preporođena – kao prostor kulture, susreta, kazališta i svakodnevnog života. Pozivam sve građane da nas posjete.
