GDJE I KAD?

Jutarnji kutak kulture u KAranteni

Tomislav Augustinčić: Četiri pjesme

Tomislav Augustinčić: Četiri pjesme

Zatvorene su galerije, kazališta, knjižnice, u prvom planu je briga za sebe i svoje bližnje, ali ni u najgorim vremenima kultura nije stala niti smije stati težnja za ponekom rječju, slikom ili skladbom koja nas oplemenjuje i odvodi na trenutak izvan realnosti.

KAportal vam od danas svakog jutra predstavlja karlovačke umjetnike, a možda najbolji izbor za početak je Tomislav Augustinčić, pjesnik koji je neposredno prije početka pandemije koronavirusa proglašen dobitnikom ovogodišnjeg Gorana za mlade pjesnike, vjerojatno i najznačajnije hrvatske nagrade za mlade autore. Donosimo vam četiri njegove pjesme iz ciklusa "Ono što se mora unaprijed reći".

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

DALEKOVOD

Zrak gusne, steže, stišće – sebe u sebe u između: oporno; grubo; razrjeđuje, gaji ogoljivanje, žilavljenje debla međusobno, potom poteze pražnjenja, bez ičeg drugog između redovito održavanih tratina i nužne praznine sa barem jedne, najviše tri strane. Razdvaja. Stvara dovoljno prostora za modernizam. Konstrukcije koje su nas fascinirale u djetinjstvu ravnomjerno premjeravaju udaljenost od ondje do danas, prenose naboj uporno nehrđajućih presjeka, ako ne sjajnih onda bez patine. Pokreće ga sve nehrđanje i sve sakupljene tenzije vijaka i zakovica, staklenih čahura čvrsto uglavljenih stilskom vježbom prečki, dosljednom elektrifikacijom.

KUPA-KUPA

Šuma prolistala pred tim stanjem, s tim pomakom, uokviruje sve, ispunjavajući, tako i ono što već osjećaš. Zrak nad glavom, nad metalnim krovom, šuma tlači: tlači dan u potez autoceste, progara svoje drvo do gustila, ljepljivosti, tamnosti, tekućine koja prianja u gipko i krutinu. Zrak je bolji što više ljudi prođe po njemu, što više ljudi spava dok prolaze, što je razlika zraka unutra i vani veća. Šumari povremeno pale šipražje, zagrijavaju. Ta radnja nam remeti čitanje i san. Bi li se sve ovo moglo zapaliti sa sve četiri strane? Odjednom, rez – praznina. Odjednom uvjerenost. Voda je jedina suvremena. Prvo ne bude riječ niti glas niti slika nego voda, potom kanal.

ORLOVAC

Ono što slijedi brani se i ranije: - naznaku grada nazireš na desnoj strani, pristižući od iza potopljenih kopališta, močvarnih trava obraslih po rubovima dvorišta; nazireš ondje iza stabala i privatnosti. Iz punine zvukova slijepih na sve, grad se ograđuje slojevima, taloženim i tlačenim u trpko brdo dovoljno širokog ravnog vrha, u oneplođeno, prezrelo tlo i škart, stoljeća rasapa i padalina. Jesam li ikad legao na sve to da bih premjerio? Na prvi trenutak nelagodnog primirja trampi se sve silno nepotrebno - hitro odvaljeni brončani komadi odbačenih paradigmi i enciklopedije nastale u tim istima - za brzo pretočeno i ispijeno rasterećenje. Ako igdje, ovdje treba početi tražiti kosti ostavljene vrelim žudnjama sitnih ptica koje hrane ptiće istom jetkom istinom.

VUNSKO POLJE

Grad miriše na mokro, mokre tkanine, znojem natopljenu odjeću, štitnike, majice, uske hlače i gaće potamnjele od znoja, mnoštvo tijela koje se hlade nakon pregora, koja se postepeno hlade - stoga i sada ovdje miriše na mokro. Miriše na slabine, titranje mišića i ligamenta pod dlanovima. Na takmičenje. Nešto nije u redu s tom riječi. Odnosno, miriše na sitne radnje, hvatanje oko vratova, cijelim rukama i prsima, gnječenje obraza, ispitivanje opsega i volumena oko pasa, oko nogu. Miriše na provjeru jesu li još uvijek tu, da li još uvijek tu to mogu; miriše na provjeru obijesti i samovoljnosti, samo jer se može, jer je od toga mokro i neuračunato.

KAportal.hr

 

Izdvojeno


Reci što misliš!