Koliko god imali mana i počinili pogrešaka, s vremenske distance
i današnje perspektive, čini se da dvije najveće političke
stranke u Hrvata do danas još nisu doživjele da imaju bolje vođe
od svojih osnivača, Franje Tuđmana odnosno Ivice Račana. Što je
prilično paradoksalno, s obzirom da je HDZ nastao gotovo u
ilegali i u uskom krugu ljudi, a SDP se morao transformirati iz
partije koja je imala monopol nad svim političkim procesima, u
političku stranku koja se mora natjecati s drugima za vlast.
Danas stranke imaju statute, procedure, “filtere” biranja
čelnika, u izboru predsjednika sudjeluje velik broj ljudi i barem
formalno cijeli je proces transparentan i demokratski. Pa ipak,
teško se oteti dojmu da se za našu naklonost danas bore ljudi
koji su se našli u krivo vrijeme na krivom mjestu, s upitnim
idejama o tome kako bi ova zemlja napokon postala Eldorado.
Isti onaj Eldorado koji nam obećaju već 25 godina od spremanja
socijalizma u ladicu povijesti i instaliranja demokracije,
odnosno kapitalizma. S pogledom unazad, čini nam se da smo mogli
i morali proći bolje, ali ruku na srce, moglo je biti i gore. U
turbulentnim vremenima raspada jedne višenacionalne države
trebalo je puno pameti i tolerancije da sve ne završi u općem
metežu. Za početak, na unutrašnjem hrvatskom planu. Jedan od
zaslužnih da ne bude i gore je svakako i prvi predsjednik SDP-a
Ivica Račan, o čemu svjedoči i crtica o njegovom gostovanju u
Karlovcu pred izbore 1990. godine. Odgovore njegovim zbunjenim
kolegama koji su teško prihvaćali novu stvarnost bezuvjetno bi
potpisali i danas. Nažalost, dok je razum političkih vođa unutar
Hrvatske osigurao mirnu demokratsku tranziciju, to nije bilo
dovoljno da se Jugoslavija raziđe u miru, kao što su to učinili
Česi i Slovaci. Bilo je previše oružja i premalo pameti. Zlo je
bilo prejako.
“I pitanja mogu biti pogrešna” – Karlovački tjednik, 15.
siječnja 1990.
Iako je Ivica Račan, predsjednik CK SKH, odmah poslije dolaska u
Karlovac dobio niz pitanja članova SK s područja karlovačke i
drugih općinskih partijskih organizacija regije, pa na temelju
njih i koncipirao svoje izlaganje u Domu JNA, nakon uvodnog
izlaganja bio je velik prisutnih za dodatnim pitanjima,
objašnjenjima, tumačenjem stavova…
To i nije čudno jer je demokratski iskorak u stavovima SKH u
praktičnoj realizaciji tih stavova takav da ga često pojedini
članovi SKH ne stignu pratiti. Pokazala su to i pitanja upućena u
ponedjeljak Ivici Račanu u Karlovcu. Od pitanja “koje su to snage
koje tjeraju partiju iz poduzeća” do grupe pitanja (ukupno 24)
koje je postavilo partijsko rukovodstvo i prošireni politički
aktiv općine Vojnić. Ta pitanja odnosila su se uglavnom na
područje međunacionalnih i međurepubličkih odnosa, a bila su
intonirana tako da već u startu nose stanovitu optužbu upućenu na
račun, bilo rukovodstva SKH, bilo orijentacije SKH. Vjerojatno
zbog te intonacije pitanja, Ivica Račan je, prije no što je na
njih odgovorio, konstatirao:
– “Postoje pogrešni odgovori na postavljena pitanja, ali
činjenica je da postoje i pogrešna pitanja zbog svoje
jednostranosti.”
Zašto su općine u kojima žive Srbi najnerazvijenije u Hrvatskoj,
Račan je na to odgovorio da u nerazvijenim krajevima republike
žive zajedno i dijele istu sudbinu i Srbi i Hrvati, a podaci
govore da u nerazvijenim krajevima živi podjednak broj jednih i
drugih. “Umjesto da ih prebrojavamo, trebali bi im nuditi
razvojne programe”, – rekao je Račan. A na pitanje zašto se u
štampi govori samo o jednom nacionalizmu, Račan je odgovorio
protupitanjem: “U kojoj štampi, ovisi koju štampu čitate?”
Zašto je on kao predsjednik CK SKH čestitao vjernicima praznike,
bilo je jedno od pitanja, kao i na tvrdnju da to nije u skladu sa
Statutom SKH, Račane je odgovorio da to nije kršenje statuta i da
taj čin ne predstavlja ideološko opredjeljenje.
“Kad netko drugome čestita praznik, to ne znači da je to ujedno i
njegov praznik već da time uvažava drugoga. Činjenica je da Savez
komunista mora voditi računa o svim, pa i vjerskim osjećajima
građana” – odgovorio je predsjednik CK SKH.
Odgovarajući na pitanje da li je ulazak u Evropsku ekonomsku
zajednicu (već se tada sanjalo o tome – op.a.) bio uvjetovan
ustanovljavanjem vjerskih za državne praznike Račan se našalio i
rekao “Boga mi, ne znam”, i ozbiljno dodao “vjerujem da nije.”
Pripremio Tihomir Ivka