Nije jednostavno dati jednoznačni odgovor je li tehnologija
zadnjih desetljeća unaprijedila ili zapravo unazadila naše
živote. Činjenica jest da je nekad bilo sve zanimljivije od
sjedenja kući gdje ste bili osuđeni na knjigu ili dva programa
Televizije Zagreb koji su završavali negdje oko 23 sata. Djeca su
se više igrala vani, danas i kad se nađu sjede zajedno i svatko
tipka u svoj pametni mobitel, a ni sa starijima nije mnogo
drugačije. U osami lica osvijetljenog ekranom može se
komunicirati istovremeno s više ljudi odjednom na različitim
krajevima svijeta i baviti sa još sto čuda preko mreže svih
mreža. Čovjek nikad nije bio u prilici da bude s više ljudi, a da
zapravo bude sam. I obrnuto, odnosno paradoksalno, u vrijeme
apsolutne komunikacijske mobilnosti i dostupnosti, čovjek se sve
teže istinski može osamiti i odmaknuti svega, što za psihu može
biti jednako blagotvorno kao i boravak u društvu.
Što vrijeme ide dalje, to nam je za ispunjenje slobodnog vremena
sve manje nužan izlazak iz četiri zida. Jedna od takvih promjena
navika uzrokovanih razvojem tehnologije je i fenomen buma i brzog
nestanka videoteka. Prije njih, za pogledati aktualan film jedina
je opcija bilo kino, VHS kazete sve su promijenile, a videoteke
su iza svakog ćoška nicale kao gljive poslije kiše. VHS je
uzmakao pred tehnološki superiornim DVD formatom koji je nakratko
održao smisao postojanja videoteka. No, onog trenutka kad se
otvorio svijet širokopojasnog Interneta, kultura besplatnog
skidanja filmova preko torrenta ukinula je običaj da se po film
odlazi u kvartovsku videoteku. U 15-ak godina sve se promijenilo
i izbilo onu mrvu romantike koja je uključivala prebiranja po
policama, raspravljanje s prijateljima, drugim posjetiocima,
osobljem… Informiramo se online, oblačimo se online, naručujemo
hranu online, gledamo filmove online…, sve je postalo online.
“U “Charliju” popust od 25 posto”,
Karlovački list, 1. ožujka 1999.
Od brojnih videoteka koje su nicale po haustorima, garažama i
sličnim prostorima od tek nekoliko kvadrata ipak su kroz godine
opstale one koje su imale najbolju ponudu filmova, ali i cijena.
Neke od njih uspjele su i proširiti posao na dvije ili tri
lokacije u gradu. Kako bismo provcijenili koja je videoteka
najpovoljnija, informacije o cijenama i ponudi potražili smo u
nekim od najposjećenijih karlovačkih videoteka, “M Video” na
dvije lokacije u Grabriku i Novom Centru, “Charlie Chaplin” na
čak tri lokacije, “Valdemar” i možda malo manje poznata
banijanska “Alfa”.
Prema onom što smo vidjeli za sve videoteke se može reći da su
prilično dobro opskrbljene o čemu svjedoče i najnoviji naslovi
kao što su “Palmetto”, “Šest dana, sedam noći” i “Blade”. Sve su
videoteke gotovo izjednačene u cijenama. Filmovi su razvrstani u
dvije do tri kategorije, osvisno kada su snimljeni i koliko su
popularni. Oni najnoviji koštaju 10 kuna, ostali sedam ili osam.
Dvodnevne vikend posudbe najisplativije su u “M Videu” i
“Valdemaru”, a razlika je u jednoj kuni. Svaka od njih nudi i
neke pogodnosti, a najčešće je to besplatna četvrta kaseta, ako
odjednom posudite tri filma. U “M Videu” za članove HVIDR-e je
svaka druga posuđena kaseta besplatna, a u “Charlie Chaplinu” na
dvije i više posuđenih kaseta odjednom popust je 25 posto. Ako
ste zakasnili s vraćanjem kasete platit ćete zakasninu po cijeni
kao da ste posudili dodatnu kasetu, no kao ste stalni korisnici
neke videoteke možda vam kod kašnjenja progledaju kroz prste.
Pripremio Tihomir Ivka