Gdje ćete i hoćete li uopće ove godine na more? Godišnji od 7 ili
14 dana na Jadranu postao je luksuz čak i za većinu onih koji
rade, a kamoli za one iz armije nezaposlenih. Jedno je sigurno, i
oni koji imaju posao neće imati priliku otići u odmaralište svoje
tvrtke jer je u tržišnoj ekonomiji – gdje se ganja profit – takav
oblik nagrađivanja vlastitih radnika neka vrsta socijalističke
nastranosti iz jednog neuspješnog društvenog eksperimenta. Da
paradoks bude veći, taj relikt nisu ukinule jedino političke
strukture koje su dokinule isti taj socijalizam i danas se ježe
na sam njegov spomen.
Ministarstva imaju svoja odmarališta, vojska, policija, gradovi,
pa i javne firme koje još nisu rasprodane. Nažalost, po signalima
iz Vlade ne samo da neće biti odmarališta neće biti ni javnih
tvrtki , jer se razmatra prodaja portfelja 54 poduzeća od kojih
neke mirišu na veleizdaju. Tko privatizira jedinu državnu banku,
Hrvatske pošte, Hrvatske šume, Hrvatsku lutriju, Odašiljače i
veze, HŽ infrastrukturu, ceste i aerodrome za kratkoročno krpanje
proračunskih rupa ne zaslužuje bolju etiketu.
No vratimo se na temu i vremena kad se rogoborilo da samo dva
karlovačka poduzeća svojim radnicima omogućavaju BESPLATNI
godišnji odmor u svojim odmaralištima. Drugi su morali plaćati
pansion prosječno nešto više od 10 dinara za pansion što bi danas
odgovaralo svoti od pedesetak kuna. Neki su čak morali i sami
osigurati prehranu na godišnjem.
“Samo iz dva poduzeća – besplatno” – Karlovački tjednik,
19.lipnja 1969.
Karlovačke radne organizacije imaju razbacana svoja odmarališta
od Brača do Poreča. Samo se u jednom odmaralištu, u Selcu, našlo
na okupu osam radnih organizacija. Dvadeset radnih organizacija,
zajedno s “Vrpcom” iz Krnjaka, koja ove godine šalje na Murter
prvu grupu svojih radnica, raznoliko su osigurale mjesta za svoje
radnike.
I cijene su vrlo šarolike. Tako “Jugoturbina” ima dva
odmarališta, jedno u Bobovištu na Braču a drugo u Pirovcu kod
Šibenika. Pansion u prvom je 10 a u drugom 13 dinara.
“Elektra” je za svoje radnike pretplatila 40 postelja u
Karlobagu, Selcu i Biogradu. Zna se samo da će prenoćište plaćati
5 dinara, a za prehranu se moraju brinuti sami. Najveću cijenu
pansiona plaćat će zaposleni u OTP-u, 24 dinara. Zajednički su
zakupili odmaralište “Ivo Marinković” i “Žitoproizvod”. U blizini
Šibenika oni su osigurali 45 postelja.
U većini odmarališta karlovačkih radnih organizacija, pansion se
kreće od 11 do 13 dinara dok će za razliku u cijeni pansiona
radne organizacije nadoknaditi iz svojih fondova. Jedino su
“Konteks” i “Vrpca” donijeli odluke da njihove grupe radnika na
odmoru borave besplatno.
Kako šarenilo cijena vlada među radnicima koji skupa ljetuju
najbolje se vidi na primjeru triju radnih organizacija. Dok
radnici “Konteksa” ne plaćaju za odmor ništa, dotle npr. Šumskog
gospodarstva i Projektnog biroa, u istom odmaralištu plaćat će
dnevno 22, odnosno 20 dinara.
Prvi pokušaj zajedničkog nastupa u traženju najpovoljnijih uvjeta
za odmaranje na moru napravilo je onih osam radnih organizacija s
hotelom “Marin” u Selcu, gdje je osnovano posebno odmaralište
“Dubovac”. U ovom odmaralištu ima 96 postelja koje koriste
radnici Šumskog gospodarstva, Općinske skupštine, Komercijalne
banke, Konteksa, Vodovoda, AGI-46, Zavoda za urbanizam i Ceste.
Općinsko sindikalno vijeće je i prošle godine pokušalo osnovati
biro za odmor i rekreaciju radnika. Ove godine se to pokazalo
neophodnim, jer ne postoji koordinacija između radnih
organizacija u traženju najprihvatljivijih. Popunjenost
kapaciteta, što se postiže i zamjenom odmarališta također bi se
postigla, jer se pokazalo da odmarališta nisu iskorištena tijekom
cijele sezone.
Pripremio Tihomir Ivka