Ta akumulacija novca osigurala je većini vladajuće socijalističke kaste bolju startnu poziciju u demokratskim promjenama, da postane vladajuća kasta i u kapitalizmu.
Uravnilovka je riječ koju smo zajedno sa sistemom preuzeli iz
sovjetskog komunističkog rječnika, koristili ga do dana današnjeg
obilato, no kao i u mnogo čemu u primjeni i “prijevodu” u praksi
napravili bitni odmak od ruskog originala. Dakle, uravnilovka po
konciznoj definiciji Hrvatske enciklopedije podrazumijeva
“podjednaku raspodjelu proizvedenih dobara ili ostvarenoga
dohotka među sudionicima proizvodnje, bez obzira na njihov
individualni prinos ili položaj i odgovornost za postignute
rezultate.”
Zagovarali su ju radikalni socijalisti (leveleri, babuvisti) kao
ispunjenje apsolutne pravde. Negativan je efekt uravnilovke
gubitak motivacije, gušenje inicijative, inovacije i stjecanja
znanja, kao važnih činitelja društvenog razvoja. Utopistička
ideja nikad nije u potpunosti provedena ni u samom Sovjetskom
Savezu iako se tome tamo težilo, dok u bivšoj Jugoslaviji,
posebno u kasnijoj fazi socijalističkog uređenja, metoda
smanjivanja socijalne nejednakosti i postizanja društvene pravde
nije gledana crno-bijelo i doslovno. Naime, kao što se i u tekstu
iz lokalnih novina sredinom 80-ih koji problematizira problem
osobnih dohodaka vidi, uravnilovka je prepoznata prije svega kao
opasnost, a ne nešto bezuvjetno poželjno.
Uz određene ograde, ispravno je detektirano da će uravnilovkom
svi oni sposobni, vrijedni i puni inicijative s vremenom izgubiti
motivaciju kad im je svejedno kako i koliko rade. Očito je
djelomično taj stav proveden i u praksu. Naime, kao što se u
tekstu vidi razlike između najmanje i najveće plaće u poduzećima
bile su znatne, 4 puta i više. Nismo sigurni je li usporedba
prava, ali kad bi ovaj podatak “preveli” u današnje vrijeme, to
je kao da u situaciji da netko prima minimalnu plaću od 3250 kn,
njegov direktor prima 13 tisuća ili više kuna, što je razlika
koja danas manje-više i odgovara stvarnosti. Doduše, danas
direktori ne žive u istom ulazu s vlastitim čistačicama radnicima
na stroju, u zgradi koju je podigla i stanove podijelila firma od
vlastitih prihoda, ne ljetuju u istom odmaralištu na moru, niti
direktori voze auto iste klase kao njihovi radnici. Ali, u
socijalizmu se bogatstvom, ako ga se i imalo, nije bilo uputno
isticati ni razmetati. Guralo se u čarapu i čekalo druga vremena.
Ta akumulacija novca osigurala je većini vladajuće socijalističke
kaste bolju startnu poziciju u demokratskim promjenama, da
postane vladajuća kasta i u kapitalizmu. Oni koji su imali manje,
dobili su još manje, oni koji su bili bogati, postali su u
pravilu još bogatiji. No to je već neka druga priča…
“I dalje prvi – diplomirani pravnik”, Karlovački tjednik,
6. lipnja 1985.
Ovih dana Centar za kadrove Privredne komore napravio je ponovno
analizu raspodjele osobnih dohodaka radnika u privredi regije.
Ova nova analiza pokazuje da kretanje u raspodjeli osobnih
dohodaka u 1984. godini nisu opovrgla konstataciju da se
raspodjela većinom odvija stihijski, da teži uravnilovci,
velikim razlikama po mjestu rada i djelatnostima, s malim
razlikama u radnom doprinosu.
Istina, primjetni su i pozitivni procesi, no zaključci koje je
lani usvojio Izvršni odbor još su na snazi i treba ih, s više
energije, realizirati. A oni se odnose na potrebu uređenja omjera
u raspodjeli, potrebu mjerenja i ocjenjivanja rada,
izjednačavanje osobnih dohodaka kvalificiranih proizvodnih
radnika s radnicima srednje stručne spreme na administrativnim
poslovima, većeg nagrađivanja radnika za rad te obavljanje
poslova raspodjele…
Osobni dohodak radnika bio je lani najviši u financijskim,
tehničkim i drugim uslugama, najniži u građevinarstvu. Osobni
dohodak kadrova kvalifikacije visoka, viša i VKV najviši je u
vodoprivredi, a najniži u ugostiteljstvu i turizmu. Ovi rasponi
se, istina, smanjuju, ali su još uvijek značajni. Iz razlika koje
su bile prisutne u 1982. godini, proizlazi da razlika osobnog
dohotka za radni vijek odgovara vrijednosti četverosobnog
stana.
Razlike u osobnim dohocima prema zanimanjima se smanjuju. U
rangiranju zanimanja, prema visinama osobnih dohodaka dolazi do
promjena kada je riječ o profesorima, pravnicima, ekonomistima.
Ali, kao i ranijih godina, najbolje plaćeno zanimanje je u
privredi regije – diplomirani pravnik. To ukazuje da se još
uvijek više vrednuje rad, a manje radni rezultati, odnosno
doprinos proizvodnji dobara. Kako zanimanja tipa inženjer, sva
prirodnonaučna zanimanja nisu adekvatno vrednovana, to su kadrovi
koji imaju obrazovanje prirodnog smjera više orijentirani na
organizatorske, umjesto na proizvodne poslove…
Iako je u nekim kolektivima (uglavnom većim), očito shvaćena
opasnost od uravnilovke pa su rasponi između najvišeg i najnižeg
osobnog dohotka 4 i više puta, još uvijek je veći broj kolektiva
koji uravnilovkom postižu mir u kući. Unutar viših osobnih
dohodaka, što svakako treba podržati, započeo je proces
diferencijacije, pas e u tom pogledu mogu očekivati pozitivni
rezultati. Jer, male razlike u višim osobnim dohocima otežavaju
rukovođenje, pogoduju stvaranju klanova, prebacivanju
odgovornosti.