Ideja o bazenu u Karlovcu je vrlo stara, a potreba vrlo argumentirano predočena
Imaju ga, naravno, veliki Zagreb, Split, Rijeka, Osijek. Imaju ga
i manji Slavonski Brod i Velika Gorica. I od Karlovca manji
Sisak, Varaždin, Bjelovar, Vinkovci, Koprivnica, Đakovo, Požega,
Čakovec… O bazenu je riječ. Ružno i tužno zvuči podatak da među
22 najveća grada u Hrvatskoj po popisu stanovništva iz 2011.
jedino Karlovac nema barem 25 metarski sportski plivački bazen.
Wellness bazenčić u MV Trendu od 17,6 x7 metara sa stupovima u
sredini, jacuzzi masažnim efektima i klupama pod vodom ne spada u
tu kategoriju. Listu gradova s bazenom (osim 9. po veličini
Karlovca), prekida tek Zaprešić na 23. mjestu koji je ionako
predgrađe Zagreba. Kad se pogleda ta lista s Karlovcem kao jadnim
izuzetkom, pada u vodu ona stara mantra kako je Karlovac grad na
četiri rijeke pa mu je bazen na neki način suvišan. To je kao da
kažete da svi danas imaju velike LCD televizore u stanu pa onda
ne treba ni kina u Karlovcu (kao što valjda ni ne treba sudeći
prema još jednoj tužnoj karlovačkoj realnosti i ravnodušnosti
našeg političkog vodstva). Dakle, i Slavonski Brod je na Savi,
Sisak na Kupi, Varaždin na Dravi, a Šibenik, Pula, Zadar,
Kaštela… su na moru, pa su smogli pameti, sposobnosti i novca da
sazidaju bazene i to olimpijskih dimenzija u većini slučajeva.
Bilo je karlovačkih političara koji su ne tako davno u
predizbornim kampanjama najavljivali izgradnju ne jednog, nego
dva bazena, pa se to pokazao kao pomalo jeftini i posvema
bezobrazni predizborni trik za lakovjerne karlovačke ovce. Bio je
Karlovac i u fazama određene odlučnosti po tom pitanju i stvari
su dolazile do razine gotovih projekata, ali s novom vlašću u
pravilu je brisana stara, a počinjala nova povijest od početka.
Kao što je vidljivo iz nastavka, ideja o bazenu u Karlovcu je
vrlo stara, a potreba vrlo argumentirano predočena. Kao što se
vidi, priča o potrebi bazena olimpijskih ili barem 25-metarskih
dimenzija u karlovačkom javnom prostoru cirkulira već 65 godina.
Odnosno, cirkulirala je, sad je više nitko od političara ni ne
spominje, ni vlast ni oporba. Izgleda da je to ad acta, Karlovac
je grad bez bazena i bez kina. I točka. Kad se pogleda lista
tridesetak najvećih gradova u Hrvatskoj i tko što ima i tko što
nema, moramo se ozbiljno zapitati: koji je vrag s ovim gradom?
“Ništa bez bazena”, Karlovački tjednik, 24. veljače
1956.
Razgovor o karlovačkom plivanju mogo bi ispuniti čitav broj
našega lista, pa je teško na ovom skučenom prostoru iznijeti sve
ono što bi trebalo reći. Ima kod nas ljudi, koji svaki razgovor o
plivanju započinju uzdisanjem za prošlim vremenima, za velikim
brojem plivača nekada, pričanjem o gradu na četiri rijeke, kojem
nije potreban bazen… Počinjemo i mi s te strane samo malo
drukčije.
Tehnički rezultati poslijeratnih karlovačkih plivača gotovo u
svim disciplinama bolji su od onih prijeratnih. No danas smo ipak
sa svim tim rezultatima mnogo slabiji od onih, koji su nam prije
bili ravni ili čak slabiji. Dovoljno se sjetiti odnosa Zagreb
Karlovac prije i sada. Mi imamo isti objekt kao i prije 20
godina, a ostali? Zamislite konkurenciju dviju tvornica koje
trebaju proizvoditi istu robu: jedna stara sa zastarjelim
strojevima, a druga nova moderno opremljena. Kada bi količina
vode (četiri rijeke) danas bila odlučna za uspjehe u plivačkom
sportu onda ne bi Riječani i Dubrovčani plakali za plivačkim
bazenima, niti bi Splićani imali već tri ljetna i jedan zimski.
Jasno je da bazen ne rješava sve, ali evo: sezona bi se produžila
barem za četiri mjeseca, školsku omladinu moglo bi se
organizirano i masovno privoditi tom sportu, postojala bi
mogućnost održavanja značajnijih priredaba, a financijski efekt
bio bi sasvim drugačiji nego što je danas. Znam da u Karlovcu ima
prečih potreba nego što je plivački bazen, ali ipak spomenuli bi
da su u posljednje vrijeme izgrađeni olimpijski bazeni u
Križevcima, Đakovu, Slavonskoj Požegi, Sinju, a da i ne govorimo
o drugim gradovima diljem naše zemlje….