S druge strane, uređenje urbanog parka je barem nakratko zakamufliralo činjenicu da Grad i nakon 30 godina od zatvaranja Hrvatskog doma i velike dvorane - za koju mnogi kažu da je bila jedna od najboljih koncertnih dvorana u Hrvatskoj - zapravo ne zna kad će i kako će spasiti to zdanje od daljnjeg propadanja.
Iz gradske uprave poručili su ne tako davno jasno i glasno da će
se na skele na Hrvatskom domu još pričekati, ali da će lijevo
krilo zgrade, odnosno dvorište uz lijevo krilo zgrade u
zapuštenom stanju (izuzev obnovljenog prostora Male scene),
dobiti urbani park – dnevni boravak na otvorenom za karlovačku
progresivnu i kreativnu omladinu. To se ovaj vikend i dogodilo,
posao oko uređenja urbanog parka u okviru dvogodišnjeg projekta
“Hrvatski dom u centru” na svojim je leđima iznio Savez udruga
KAoperativa, novac je u 85-postotnom iznosu od ukupno dva
milijuna kuna vrijednog projekta dala EU iz jednog od svojih
fondova, a Grad je u svemu bio partner- što god to značilo.
Karlovac je dobio novi sadržaj, zapušteni kvadrati na otvorenom
sređeni su i moglo bi se reći da je načinjen veliki korak po
pitanju ljetnog održavanja programa urbane kulture koji u pravilu
nisu komercijalni, ali su društveno važni.
S druge strane, uređenje urbanog parka je barem nakratko
zakamufliralo činjenicu da Grad i nakon 30 godina od zatvaranja
Hrvatskog doma i velike dvorane – za koju mnogi kažu da je bila
jedna od najboljih koncertnih dvorana u Hrvatskoj – zapravo ne
zna kad će i kako će spasiti to zdanje od daljnjeg propadanja.
Trideset godina!? To je čak i za karlovačke standarde malo
predugo razdoblje da se otkrije topla voda i Hrvatski dom privede
logičnoj svrsi omladinskog doma s reprezentativnom koncertnom
dvoranom kakvu je imao prije Domovinskog rata.
Jedno je sigurno. Udruge možda imaju ideju kako urediti cijelu
zgradu Hrvatskog doma, ali nikad neće imati novac da te ideje
oživotvore. Tu mora uskočiti politika. U nekim drugim vremenima
bilo je malo drugačije. Hrvatski dom je vlast držala tehnički
uporabljivim, keša je – sudeći prema tekstu u nastavku – falilo
samo za kobasice kojima je trebalo nahraniti omladinu na radnoj
akciji besplatnog uređenja doma i okoliša.
“Virman i kobasice”, Karlovački tjednik, 14. travnja
1983.
Da omladina, pa i sama omladinska organizacija grada često puta
ne nailazi na očekivano razumijevanje i podršku odraslih, te
službenih organizacija, poznata je činjenica zbog koje se u ovome
trenutku nitko nema pravo istinski ljutiti – radi “objektivnih
okolnosti”.
O tome govori i prošlotjedni primjer dvojice karlovačkih
omladinaca koji su sa virmanom Općinske konferencije SSOH
Karlovca pošli u kupovinu 75 pari kranjskih kobasica, nekoliko
kilograma senfa i par tegli slatkih feferona, te određene
količine kruha, za brigadirke i brigadire – učesnike nedjeljne
radne akcije na zgradi i okolišu Hrvatskog doma koja je nedavno
na upravljanje i upotrebu predana novoosnovanom Klubu mladih
“Bratstvo i jedinstvo”. Put je dvojicu omladinaca nabavljača
doveo na početak Ulice Nade Dimić u samom centru grada, na
popularni “skver” u prodavaonicu petrinjskog “Gavrilovića”.
Momcima je poslovođa doslovce rekao da ne želi trgovati virmanima
s nikakvim folklorima, amaterima i omladincima, jer mu virman
nije vjerodostojan način plaćanja s obzirom da ne želi na sudu
istjerivati novac. Putem virmana – zakonskog sredstva plaćanja –
za brigadire prema slobodnom mesarskom uvjerenju, gableca nije
moglo biti…
U obližnjoj prodavaonici PPK u potrazi za kobasicama
omladinci-nabavljači hrane, bili su također odbijeni, ovom
prilikom uz daleko prihvatljiviji, ali virmanskom načinu plaćanja
sasvim blizak razlog: “Tolikog broja pari kobasica u prodavaoni
trenutno nema, a sumnjamo da ćemo ih moći dobaviti do kada vam
trebaju.”
No brigadiri koji su prošle nedjelje radili na spomenutim radnim
akcijama, a koji će to zdušno raditi i narednih tjedana – bez
obzira na gablec – svoj topli zalogaj su dobili, a i ubuduće će
ga dobivati.
I to zahvaljujući susretljivim i poslovnijim prodavačima Odjela
mesnih proizvoda i prerađevina u robnoj kući “Karlovčanka”. Što
na kraju reći? Ništa osobito, jer sve je jasno, osim da se a
priori odbijanja omladinske organizacije i njenog ulaganja u
izgradnju naše socijalističke zajednice mogu ogledati i na zaista
najbanalnijem primjeru prehrane omladinaca – brigadira. Možda OK
SSOH Karlovca u ovom trenutku nema nekih ogromnih sredstava za
akcije, ovakve ili onakve vrste, ali za omalovažavanje omladinaca
tko u nas ima takvo pravo?
Jasno je je uočljiv negativan stav, ne samo prema omladincima,
već i svakoj drugoj akciji ovakve vrste koja se materijalno istog
momenta ne isplati. Pa, ne kupuje se 75 pari kobasica svakoga
dana! Mesarska logika i humanizam omladinskog dobrovoljnog rada
nisu se ovom prilikom našli na zajedničkim valnim dužinama.