Na potpisivanju ugovora za sredstva iz ITU mehanizma gradonačelnik Mandić je rekao da očekuje da će se stvari oko obnove Edisona, citiramo "zaista zakuhati" za pet, šest mjeseci. Godina se bliži kraju, pet, šest mjeseci je pred istekom, od zahuktavanja zasad još ni "z", primjećujemo samo da se na sjevernoj strani Edisona počinje hvatati novi sloj mahovine.
Tik pred parlamentarne izbore tadašnji ministar regionalnog
razvoja i fondova EU Marko Pavić pojavio se u Karlovcu s
ugovorima vrijednim 100 milijuna kuna iz europske kase,
preciznije iz tako zvanog ITU mehanizma.
“Za grad Karlovac ovo znači da će biti novi vrelovod, da će biti
Centar Nikola Tesla i uređenje Kina Edison”, rekao je tada Pavić
obećajući još brda i dolina u narednom razdoblju. Pavića je
kadrovska metla Andreja Plenkovića pomela s ministarskog mjesta i
ostaje nam se nadati da ugovori koje je potpisao vrijede i za
nove ministrice, samozatajne Nataše Tramišak.
Kao što vidimo, centar Nikola Tesla gradi se punom parom,
vrelovodi su u zemlji pa ih ne vidimo, a nesretna zgrada Edisona
koja je donosila toliko filmskih sretnih trenutaka Karlovčanima u
mraku kina kroz duga desetljeća, i dalje stoji tužna i oronula na
rubu karlovačke špice.
Bez obzira što u ovoj pandemiji koronavirusa kulturna nadgradnja
nije prvi prioritet, i dalje ostaje sramota za Karlovac stanje
zgrade kina Edison, sagrađenoj u stilu art decoa točno prije sto
godina, u kojoj je zadnja predstava održana prije 13 godina i
koja je potkraj 2011. proglašena kulturnim dobrom Republike
Hrvatske. Trebalo je proći još šest da na javnoj dražbi Grad
Karlovac ponovno dođe u priliku raspolagati zgradom. Ali, od
raspolaganja još ništa, još uvijek smo u fazi filozofiranja i
skupih idejnih rješenja. U fazi kad je grad razmišljao o kupovini
zgrade, baratalo se s brojkom od 8 do 10 milijuna kuna za obnovu,
na kraju je po idejnom rješenju neke “fensi” firme za arhitekturu
u Zagrebu, procjena skočila na 21 milijun kuna. Taj novac
Karlovac navodno nema, kreditno valjda nije opcija, pa ostajemo
na milost i nemilost sredstvima iz Bruxellesa.
Na potpisivanju ugovora za sredstva iz ITU mehanizma
gradonačelnik Mandić je rekao da očekuje da će se stvari oko
obnove Edisona, citiramo “zaista zakuhati” za pet, šest mjeseci.
Godina se bliži kraju, pet, šest mjeseci je pred istekom, od
zahuktavanja zasad još ni “z”, primjećujemo samo da se na
sjevernoj strani Edisona počinje hvatati novi sloj mahovine.
Valjda korona neće biti zgodan izgovor da se i ovo obećanje ne
izjalovi.
Dok čekamo rasplet, odnosno zahuktavanje, prisjetimo se vremena
kad je kino “Edison” bilo jedna od najvažnijih sporednih stvari u
karlovačkom životu.
“Filmsku publiku treba odgajati”, Karlovački tjednik, 27.
ožujka 1980.
Karlovačkoj publici nudi se kvalitetan i zanimljiv izbor filmova.
Svatko bez obzira na dob, obrazovanje ili individualne sklonosti
može u repertoaru pronaći film za sebe i pogledati ga u nekoj od
tri karlovačke kino dvorane. No odaziv publike je različit.
Takozvani akcioni, avanturistički, karate i slični zabavni
filmovi imaju brojnu publiku sastavljenu pretežito od maldih
gledalaca dok su psihološki ili na primjer dramski filmovi gotovo
bez publike.
Zabavne filmove poput “Hupera super-kaskadera” ili “Supermena”
vidjelo je na tisuće posjetilaca, dok je Bergmanov film “Jesenja
sonata” u tri dana prikazivanja na šest predstava vidjelo svega
502 posjetioca.
Dakle, karlovački repertoar sastavljen po svugdje važećem
principu – za svakog po nešto – očigledno je prihvaćen od mladih
ali ne i od starijih i obrazovanijih. Što više, čuju se prigovori
nekih da je repertoar loš, a publika huliganska. Da li je baš
tako?
Dobar repertoar filmova mora biti sastavljen od umjetnički
vrijednih, zabavnih i namjenskih filmova. Posebno je potrebno
kontinuirano prikazivati domaće filmove. I što smo gledali dosad
u ovoj godini?
Od domaćih istaknimo “Povratak” “Jovana Lukina”, “Zemaljski dani
teku”, “Usporeno kretanje”… Od stranih spomenimo samo one s
FEST-a: “Supermen”, “Apokalipsa danas”, “TV mreža”, “Kineski
sindrom”. Usporedimo li to sa zagrebačkim repertoarom – razlike
nema. Neke filmove smo vidjeli prije, neke kasnije. Istina, na
repertoaru gotovo da i nema filmova iz socijalističkih zemalja,
Afrike i Latinske Amerike. A nema ih zato jer takve filmove
otkupljuje naš najveći prikazivač filmova, televizija i zatim
prikazuje po svom programu.
Prigovore da repertoarom vladaju karate, erotski ili slični
filmovi opovrgava statistika. U Karlovcu su ove godine prikazana
od ukupno 89 filmova, tri karate filma, tri erotska i tri filma
strave. Istodobno, prikazano je 12 programa crtanih filmova, 19
dramskih filmova, 12 komedija i dva satirična filma.
Kino-dvorane se, istina, ne mogu udobnošću porediti sa dvoranama
većih gradova. No, već ove godine Kinematografsko poduzeće
planira preuređenje “Edisona”. U postavljanje fotelja,
poboljšanje akustike, postavljanje tepisona i preuređenja
pozornice i rasvjete bit će uloženo oko tri milijuna dinara. Time
će Karlovac dobiti kino-dvoranu po udobnosti ravnu najboljima u
republici.
No, u Karlovcu nema filmskih tribina, dolasci i susreti sa
režiserima i glumcima su samo prilikom estradnih priredbi i
rijetkih filmskih i televizijskih snimanja. Takvu propagandu
filmova trebalo bi pokrenuti i permanentno održavati. Centar za
kulturu Zorin dom i Radničko sveučilište trebali bi imati vodeću
ulogu u tome. Odgoj filmske publike ovisi i o radu škola koje još
uvijek nemaju odgovarajuće uvjete za takav rad. U srednjim
školama takvog odgoja ima samo u nekim programima završnog
stupnja. Najveći broj omladinaca prepušten je sebi i
samoincijativnom filmskom odgoju. Zato i nije čudo da onog
trenutka kad im film prestane biti samo zabava više i ne odlaze u
kino. Upravo rad s mladima je presudan za staranje filmske
publike.