Karlovac živi na staroj slavi i uglavnom se može podičiti s proizvodima s kojima se dičio i prije pedeset godina
Mladi inovator Karlovčanin Albert Gajšak u tri je godine prodao
preko 15 tisuća igraćih konzola MAKERbuino i mobitela MAKERphone,
svojih prepoznatljivih proizvoda koji funkcioniraju na “uradi
sam” principu i spajaju STEM (znanost, tehnologija, inženjerstvo
i matematik), aedukaciju i zabavu.
Moglo bi se reći, Gajšak je jedan od rijetkih Karlovčana, a možda
i jedini koji stvara proizvode koji idu u korak s budućnošću.
Njegova tvrtka CircuitMess raste eksponencijalno, ali nažalost
više nije karlovačka. Iz garaže roditelja u kojoj je postigao
veliki uspjeh svojim MAKERphoneom, i nakon kojeg se o njemu
brujalo i izvan granica Hrvatske, Gajšak je firmu preselio u
Lučko. Možda ne bi da je netko iz vladajućih lokalnih struktura
nazvao dečka i pitao što Grad i Županija trebaju učiniti da svoju
tehnološku tvrtku nastavi razvijati u Karlovcu. Očito nitko nije
zvao, a trebao je.
Karlovac živi na staroj slavi i uglavnom se može podičiti s
proizvodima s kojima se dičio i prije pedeset godina. Pivom,
kranjskim kobasama iz PPK-a, tiskanom ambalažom za Plivu,
motorima i turbinskim lopaticama iz firmi koje su proizašle iz
bivše Jugoturbine. Karikiramo, ali to je u biti tako. Izuzetak je
HS produkt, ali pištolji i puške nisu nešto čime bi se čovjek
dičio, a i više bi voljeli da je oružje stvar prošlosti, a ne
budućnosti.
Vraćamo se u prošlost sa zanimljivim isječkom iz karlovačke
prošlosti, kad je industrija gledala u budućnost i pokušavala se
ukrcati u vlak moderne tehnologije. U zanimljivom tekstu
saznajemo kako je Jugoturbina imala odjel za razvoj nuklearne
opreme jer se nuklearnoj energiji početkom osamdesetih, tamo
negdje do Černobila, proricala svijetla budućnost. To je nešto
kao da danas imamo lokalnu firmu koja proizvodi opremu za 5G
infrastrukturu. Karlovačke tvrtke sudjelovale su u izgradnji prve
i jedine nuklearke u bivšoj Jugoslaviji, onoj u Krškom, koja bez
prekida i većih problema funkcionira već 37 godina. Kao što se iz
teksta vidi, u Jugoturbini su se pripremali i za drugu nuklearku
od ukupno devet koliko ih je po planu trebalo biti izgrađeno do
2000. Iz današnje perspektive, s havarijama u Černobilu i
Fukushimi, dobro je da do njihove izgradnje nije došlo.
Karlovačka spremnost za nuklearni program samo ilustrira koliko
smo nekad bili u tijeku s tehnološkim izazovima vremena.
“Osnovan odjel za razvoj nuklearne opreme”, Karlovački tjednik,
21. siječnja 1982.
“Jugoatomenergo”, poslovna zajednica za projektiranje i izgradnju
nuklearnih elektrana, i nuklearna elektrana Krško potpisali su
sporazum o međusobnoj poslovno-tehničkoj suradnji na održavanju i
remontu naše prve nuklearke. Članovi “Jugoatomenerga” su 12
kolektiva jugoslavenske strojogradnje i elektrotehnike, među
kojima je i SOUR “Jugoturbina”, odnosno radne organizacije:
Tvornica parnih turbina, Tvornica dizel motora i Tvornica pumpi.
Ovo gotovo da ne bi zaslužilo širu pažnju od obične novinske
vijesti da se ne radi o povijesnom datumu za jugoslavensku
privredu. Prodor je to, sasvim je izvjesno, domaće strojogradnje
u nuklearni program, stvaranje privrednog jezgra koje će
danas-sutra biti sposobno da projektira, izgradi i vlastitim
snagama opremi nuklearnu elektranu. Na “Krškom” se, naime, neće
stati. Predviđeno je da se do kraja stoljeća u Jugoslaviji
izgradi još devet nuklearnih elektrana snage 1000 megavata.
Razvijanjem poslovne zajednice “Jugoatomenergo”, odnosno njezinih
članica, oslobađamo se od ovisnosti uvoza opreme i znanja za
nuklearke, a stvaraju se i uvjeti da se kao proizvođači opreme za
nuklearne elektrane s vremenom pojavimo o zemljama trećeg
svijeta.
Kolektivi SOUR-a “Jugoturbina” u tome imaju veliku ulogu i, već
sada određeno iskustvo. Tvornica parnih turbina debitirala je u
“Krškom” gdje je montirala i preuzela održavanje turbine
američkog “Westinghousea”, snage 664 megavata. U izgradnji naše
prve nuklearke zapisano je i ime Tvornice pumpi. Ovaj je kolektiv
u kooperaciji s KSB-om isporučio dvije rashladne pumpe i nekoliko
manjih iz vlastitog proizvodnog programa. Tvornica dizel-motora,
radna organizacija s najviše iskustva u opremanju nuklearnih
elektrana preuzela je održavanje havarijskog dizel-agregata. Već
1976. ova je tvornica isporučila za potrebe nuklearne elektrane u
SSSR-u havarijski dizel-agregat, a do sad je takvih agregata
izgrađeno 15, koji se mogu instalirati u svaku nuklearku do 1000
megavata.
Kako bi dočekala spremno izgradnju naše druge nuklearke, SOUR
“Jugoturbina” osnovala je odjel za razvoj nuklearne opreme čiji
je osnovni zadatak proširenje i usavršavanje programa
“Jugoturbine” u okviru “Jugoatomenerga” i proučavanje nuklearne
tehnologije u svijetu. U suradnji s Elektrotehničkim i
Strojarskim fakultetom u Zagrebu, te s drugim institutima i
tvornicama, školuju se potrebni kadrovi.
Utvrđeni su i konkretni razvojni zadaci pojedinih kolektiva.
Tvornica parnih turbina priprema se za izgradnju nove tvornice
koja će, prema licenci švicarske tvrtke BBC, moći proizvoditi
turbine i do 1000 megavata. U Tvornici pumpi intenzivno se radi
na prikupljanju dokumentacije za proizvodnju glavnih i pomoćnih
napojnih pumpi za potrebe nuklearnih elektrana zemalja SEV-a.