O mogućim zalihama boksita kao sirovine za proizvodnju aluminija više nitko ne govori, baš kao i o baritu, vrlo zanimljivom mineralu koji je ime dobio po grčkom nazivu za "teško" zahvaljujući specifičnoj težini od 4,5, što je izuzetno za nemetalni mineral.
Koliko nam je poznato, na području Karlovačke županije se ispod
površine zemlje ne iskapa nikakvo rudno bogatstvo osim kamena
“vulgaris” za građevinsku industriju i izgradnju cesta. Znači li
to da je Karlovačka županija siromašna bilo kakvom rudačom?
Sudeći prema Popisu brisanih istražnih prostora mineralnih
sirovina, odgovor je ne, u socijalizmu se istraživalo i nalazilo
mineralnih nalazišta boksita, silikatnog pijeska, keramičke i
vatrostalne gline i barita, uglavnom na području južno do
Karlovca, posebno oko Vojnića i na području Petrove gore. Za
istraživanja i planove za eksploataciju tih podzemnih bogatstava
bile su tada zadužena poduzeća dosta egzotičnih naziva o kojima
danas ne znamo ništa, niti su ostavila traga u kolektivnom
sjećanju, kao što su “Kordunski rudnici nemetala i građevnog
materijala” iz Topuskog, “OOUR Rudar Kordun” iz Zagreba i
Rudarsko-keramičko poduzeće Vojnić kojeg se još i sjećamo jer je
jedino zapravo komercijalno eksploatiralo keramičku glinu i koje
je u neko doba pretvorbe preuzela nekad snažna zaprešićka
Jugokeramika, odnosno kasnije Inker. U međuvremenu, ta je stvar s
eksploatacijom keramičke gline polako jenjavala i koliko znamo, u
potpunosti se ugasila.
O mogućim zalihama boksita kao sirovine za proizvodnju aluminija
više nitko ne govori, baš kao i o baritu, vrlo zanimljivom
mineralu koji je ime dobio po grčkom nazivu za “teško”
zahvaljujući specifičnoj težini od 4,5, što je izuzetno za
nemetalni mineral. Visoka specifična težina barita čini ga
pogodnim za širok raspon industrijskih, medicinskih i proizvodnih
primjena. Koristi se za dobivanje barija, u proizvodnji bijele
boje, papira, gume, žbuke i betona koja ne propuštaju rendgensko
zračenje, u medicini, u industriji nafte i plina.
Dapače, kao što saznajemo iz 50 godina starog teksta, Kordunaši
hodaju po zakopanom blagu, jer se na tom području navodno krije
najveće nalazište barita na području bivše Jugoslavije. U
socijalizmu iz ovih ili onih razloga nije došlo do veće
eksploatacije, no barit je i dalje traženi mineral na svjetskom
tržištu. Bilo bi zanimljivo da netko stručan 50 godina kasnije da
odgovor na pitanje isplati li se danas možda iskopati i prodati
tih procijenjenih milijun tona barita, ili je stara priča iz
novina tek pusta i nerealna želja.
“Neiskorištena blaga Korduna”, Karlovački tjednik, 12.
kolovoza 1971.
Žitelji Korduna, većinom siromašni hodaju i ne znajući iznad
zakopanih blaga čija se vrijednost ciojeni u milijardama dinara.
Utroba Petrove gore skriva stotinjak milijuna tona rudačakoje su
osobito tražene na svjetskom tržištu. Ovdje se nalazi
najbofgatije jugoslavensko nalazište barita čije se zalihe
procjenjuju na blizu milijun tona. Prema procjenama, tu ima i 15
milijuna tona deterdženskog praha koji se koristi u industriji
svih zemalja. U utrobi Korduna se zatim nalaze znatne zalihe
vatrostalne gline, opekarske gline, pijeska, mangana, lignita i
olova.
Ukupna vrijednost ovih rudača procjenjuje se na milijarde dinara,
ali još uvijek ne donose dobrobit građanima ovoga kraja. Jasno,
ne u onoj mjeri kojoj bi mogli, jer sadašnja eksploatacija ovog
bogatstva još uvijek nije dovoljna.
Poduzeće “Kordunski rudnici” ima istraženih zaliha barita za
svega šest narednih godina. Ustvari i manje, jer potražnja za
ovom rudačom na svjetskom tržištu svakim danom raste.
Istovremeno, u Jugoslaviji je broj rudnika barita smanjen s 20 na
šest što je obrnuto od potreba svjetskog tržišta. “Kordunski
rudnici” nažalost nemaju novca da plate opsežnije istražne radove
na trokutu Karlovac – Dvor na Uni – Slunj.
Prošle godine ovaj kolektiv u tu je svrhu izdvojio svega 34
tisuće dinara, a za cjelokupni posao trebalo bi osigurati blizu 8
milijuna dinara. Jasno je, ukoliko se ne nađu ova sredstva, neće
biti osigurana ni eksploatacija “mrtvih kapitala Korduna”….
S kraja na kraj Korduna njihovi žitelji i njihovi posjetioci
hodaju iznad zatrpanih milijardi. Valja istaći činjenicu da je
nacionalni dohodak ovog područja ispod 3000 dinara po žitelju, i
da je tri puta manji od prosjeka u Hrvatskoj. A sve analize
pokazuju da Kordun ima uvjete da se uvrsti u srednje razvijene
krajeve Hrvatske.