Teško se oteti dojmu da je jedno zdravstveno pitanje postalo ne samo svjetonazorsko nego se i politizira iako pitanje pobačaja u Hrvatskoj nije problem kakvim ga dio konzervativne scene želi napuhati.
Da je Hrvatska pod utjecajem katoličke Crkve i desnih političkih
krugova sve konzervativnija zemlja, i da se ovdje kao i u mnogim
post-komunističkim zemljama kotač po tom pitanju okreće unazad,
nije nikakva tajna. U tom smislu, pitanje na kojem se kod nas ne
prestaju lomiti koplja je i pitanje prava žene da odlučuje sama o
svome tijelu, prvenstveno se tu misli na pravo na prekid trudnoće
na zakonski način.
Koliko je to kontroverzno pitanje osjetljivo, ili koliko je zakon
o tom pitanju dobar, svjedoči i činjenica da je preživio od davne
1978. godine i da se primjenjuje dan-danas, iako za žene više
nije sve tako jednostavno bez obzira na zakon, kao što je bilo
nekad.
Djevojke, žene koje se iz ovog ili onog razloga odluče za prekid
trudnoće do vremena kad je to zakonito (10 tjedana od začeća),
susreću se s raznim preprekama, od nezakonitih plakata po
bolnicama koje ih odvraćaju od tog čina do liječnika koji su
javni službenici, ali im institut “priziva savjesti” koji je na
mala vrata uveden kao dio etičkog kodeksa iz Zakona o
liječništvu, daje za pravo da odbijaju sudjelovati u zakonskom
pravu žena na pobačaj. Koliko je Hrvatska otišla unazad, govori
činjenica da se u Hrvatskoj 2018. čak 59 posto ginekologa pozvalo
na priziv savjesti i ne želi provoditi zakon koji ženama
omogućuje legalni prekid trudnoće. U susjednoj Sloveniji takvih
je liječnika u javnom sustavu tek 3 posto.
Teško se oteti dojmu da je jedno zdravstveno pitanje postalo ne
samo svjetonazorsko nego se i politizira iako pitanje pobačaja u
Hrvatskoj nije problem kakvim ga dio konzervativne scene želi
napuhati. Naime, Hrvatska je prije deset godina imala manje od 5
medicinskih trudnoća na 1000 žena u reproduktivnoj dobi, što je
jedan od najnižih postotka u Europi. Danas nije ništa drugačije.
Nadalje, broj abortusa u Hrvatskoj se gotovo drastično smanjuje
bez obzira što je legalan i dostupan. 1989. u Hrvatskoj je čak 49
posto trudnoća završavalo medicinskim prekidom trudnoće, 1995. u
Hrvatskoj je bilo preko 14 tisuća legalnih pobačaja, a 25 godina
kasnije tek oko 2500 legalnih medicinski induciranih pobačaja na
zahtjev žene. Kao što se vidi iz teksta u nastavku to je tek
nešto više nego samo u Karlovcu godišnje na početku 1970-ih
godina.
I dok neki, poput tako zvane pro-life aktivistice Željke Markić
smatraju da je Poljska – kao prva zemlja u Europi koja je uvela
strogu zabranu pobačaja čak i ako su u pitanju malformirani
plodovi – “svjetionik nove Europe”, drugi misle da je netko u
Poljskoj ovim zakonom ugasio svjetlo. Jer, zabrane u ovakvim
slučajevima mogu biti kontraproduktivne. Ako žena u ranom stadiju
želi prekinuti trudnoću zabrana je neće spriječiti. Učinit
će to preko granice ili će to učiniti ilegalno u nekoj garaži. A
onda stvaramo em novu spiralu kriminala, em dovodimo u opasnost
žene koje žele same odlučiti što i kako sa svojim tijelom.
Pobačaj nikom nije drag ili priželjkivani ishod, ali postoji
mnogo racionalnih razloga da ostane legalan i pod kontrolom
države. Kao što se vidi iz karlovačke priče o tom pitanju, ni u
stara vremena liječnici nisu smatrali da je pobačaj sretno
rješenje, ali znakovito je da u toj nesreći nigdje ne spominju
plod koji je konzervativnim pro-liferima danas fokus jer igraju
na sentiment ljudi – već je glavna briga liječnika i društva bilo
psihičko i fizičko zdravlje žene i kako “voditi slobodnu ljubav
bez straha od začeća”.
“Abortus – jezivi planer obitelji”, Karlovački tjednik,
12. travnja 1973.
Kako voditi ljubav slobodnu bez straha od začeća, od neželjene
trudnoće? Pitanje koje se svakodnevno postavlja, ali se na njega
ne nađe uvijek pravi odgovor. Najlošiji je onaj kada se kasnije
spas potraži na improviziranom stoku “nadri-ginekologa”, starica,
sestara, babica…
Ima jedan riječ koja jednako plaši i liječnike i žene. Abortus!
Iza nje stoji prijetnja ženinom životu, sreći i porodici, radnom
mjestu. Abortus!
– Strašna je ta riječ ako je i abortus jedan od nužnih oblika
planiranja obitelji. Vrijeme je danas da muškarac i žena vode
ljubav, da imaju onoliko djece koliko mogu, da je svako dijete
začeto željeno, nošeno željeno i dočekano s radošću.
Bile su to prve riječi razgovora s ginekologom, predsjednikom
prvostupanjske komisije za prekid trudnoće Medicinskog centra
Karlovac, Stjepanom Škrtićem.
Svake srijede u 13 sati, dr. Škrtić, dr. Predrag Stojanović i
socijalni radnik Ana Marković, razmatraju po tridesetak molbi u
kojima stoji obavezna rečenica: molim da mi se odobri prekid
trudnoće.
Molbe su na stolu, a žena zdvojna, čeka odluku. Čeka da komisija
kaže i napiše “odobrava se prekid trudnoće…”, “to će se obaviti u
Ginekološkom odjelu u Karlovcu…”
Čeka žena, a komisija razmišlja i važe razloge koji su ženu
natjerali na ono što ni sama ne želi. Iza molbe je život u
skučenim prostorijama, niski osobni dohoci, nesretan brak, čopor
dječjih glavica. Razlozi koji se službeno nazivaju: socijalni,
medicinski, zakonski. Ali uvjet je jedan: žena se za prekid
trudnoće mora obratiti Komisiji jedino ako trudnoća nije prešla
treći mjesec. Tri mjeseca su granica do koje se može i smije u
prvostepenom postupku odobriti abortus. Poslije je kasno, jer je
tada opasnost po život žene velika. Kasni pobačaj često završi,
unatoč naporima liječnika s posljedicama: sterilitetom, upalama,
a i smrću žene.
– Prošle godine obratilo nam se 1326 žena s molbom da odobrimo
prekid trudnoće. U 1303 slučaja smo im odobrili. Iza svake molbe
stoji zaista teška sudbina žene. Važemo razloge, mi članovi
komisije, ali smo ipak u 23 slučaja odbili prekid – kaže dr.
Škrtić.
Teško nje ženu odbiti jer se zna da će se odbijena žena
obratiti nekom drugom. Tome svjedoči činjenica da je prošle 1972.
godine 16 žena sedmicama moralo biti liječeno u Ginekološkoj
bolnici Karlovac radi posljedica ilegalnog, nezakonitog
pobačaja.
– Što raditi? – pita se dr. ginekolog Ivo Navratil. Ako ne
odobrimo prekid trudnoće, žena pođe u potragu za nečijom
nesavjesnom rukom koja će je osloboditi ploda, ali i uvaliti u
nevolje. Jer, nema toga stana, sobe ili druge prostorije u
ilegalnim skrovištima koja bi ženi mogla osigurati minimum
sigurnosti nakon zahvata…
Kako prekinuti to vrzino kolo?
Danas medicina osigurava različita kontraceptivna sredstva:
mehanička, kemijska, hormonska (anti-bebi pilule). Ali, ne ide!
Ginekolozima se za kontraceptivna sredstva obrati manje žena nego
što godišnje dobije komisija molbi za prekid trudnoće…Umjesto
abortusa, žena i muškarac moraju posegnuti za pilulom, pastom,
dijafragmom. Jedino je to siguran način. Svo ostali su opasni i
za ženu, i za obitelj i za društvo…
Naslovna fotografija – KAfotka.net