U gradu kojem drži do sebe ulica kojom se ulazi u strogi centar
sijala bi od crvenih krovova i obnovljenih fasada. U našem
slučaju, ulazak u stari dio Karlovca preko banijskog mosta kroz
Gajevu ulicu karlovačka je sramota kako god se okrene.
Ruševine koje prijete prolaznicima idu na dušu prije svega
privatnim vlasnicima koji su je zapustili ili napustili, ali taj
je zapušteni komad urbanog prostora i spomenik neuspješnim
gradskim politikama. Bilo u pitanju nečinjenje, ili krivi
pristup iza kojeg se krije univerzalni bijedni izgovor kako je
ipak riječ o privatnoj imovini pa su tu Gradu navodno vezane
ruke, Gajeva je između ostalog ogledalo sposobnosti gradske
vlasti. O tome da je nakon desetljeća zapuštanja na tom potezu
rodna kuća najpoznatije Karlovčanke Dragojle Jarnević zrela
jedino za rušenje, umjesto da je tamo danas spomen-kuća, suvišno
je i govoriti.
Grad ne staje u nerazumnim odlukama, radije će 2,2 milijuna kuna
što dobije od države za intervencije vezane uz potres postaviti
za nekog vrlo unosne skele, negoli taj novac potrošiti
učinkovitije. Naime, tri velike kuće na tom potezu s 1200
kvadratnih metara prostora prodaju se zajedno za 69 tisuća eura
ili četvrtinu novca koliko će Grad platiti kratkoročno
postavljanje skela na njih. Sve kuće na tom potezu zajedno bi se
mogle kupiti za manje od 2,2 milijuna kuna! I dalje ne znamo hoće
li Grad vlasnicima ispostaviti račun za postavljanje tih skela, i
dalje nam nije jasno zašto Grad nagrađuje one koji svojom
nebrigom nagrđuje Grad i posredno kažnjava sve one koji se
nastavljaju brinuti o svojoj imovini i time pridonose da nam grad
izgleda bolje i turistički privlačnije.
Ne treba ići daleko od prolaza prema mostu, pedesetak metara
dalje stoje zgrade koje bi da nema ovih ruševina pored njih mogle
biti male turističke atrakcija kao što je slučaj sa zanimljivim
parom kuća, malom cvjećarnicom i neobično visokom zgradom s
obzirom koliko je uska, pored nje. A imaju one i zanimljivu
povijest i zgodne priče koje bi i turistički vodiči mogli
prepričavati. Jednu od njih prenosimo iz novina starih ravno 50
godina.
“Prvi karlovački neboder”, Karlovački tjednik, 8. srpnja 1971.
Jedna zgrada u Gajevoj ulici zbog svojeg osebujnog izgleda vrlo
često privlači poglede prolaznika. To je zgrada u Gajevoj ulici 6
koja je svakako najuža stambena zgrada u Karlovcu. Njeno pročelje
široko nje svega šest metara no zato je visoka skoro 18 metara!
Ovo neobično građevinsko djelo neobično je i zbog toga što
vanjski izgled ne ukazuje da su u toj zgradi smještena dva
komforna dvosobna stana, nekoliko prostorija u prizemlju i jedan
lokal prema ulici. Zgrada se produžuje prema dvorištu i u njoj
ima čak 170 kvadratnih metara korisnog prostora. Zanimljivost je
i to da ova zgrada, vjerojatno zbog svog uskog i visokog izgleda,
još i danas nosi epitet “prvi karlovački neboder”. Tako ga,
naime, i danas nazivaju stariji stanovnici Gaze i okolnih
ulica.
Sadašnji vlasnik zgrade je Stjepan Jurković, od njegove supruge
Ankice koju smo zatekli kod kuće saznali smo više o povijesti
gradnje “prvog karlovačkog nebodera”
– Kuća je u sadašnjem obliku izgrađena 1929. godine, a prije toga
tu je stajala jedna drvena prizemnica. Kako su okolo smještene i
po 200 godina stare kuće, koje još i danas stoje, moralo se u tom
uskom prostoru graditi usko – ali visoko. Prvi gazda koji je
sagradio sadašnju kuću bio je Ivan Gvožđak i uz pomoć jednog
karlovačkog arhitekta, kojem nažalost ne znam imena, sagradio je
ovu dvokatnicu u kojoj je sve minijaturno, ali prostor je potpuno
iskorišten.
I zaista u unutrašnjosti ove neobične “kuće dugajlije”, građene
van ustaljenih građevinskih normi, ima mnogo prostora i svaki je
centimetar proračunato iskorišten, tako da se ne dobiva osjećaj
skučenosti.
Spomenimo još na kraju da će uskoro u prizemlju “prvog
karlovačkog nebodera” biti uređena prodavaonica cipela poduzeća
“Peko”.