Danas o tome malo tko (ako itko) misli, a ni zadovoljstvo prometnom povezanošću nije se popravilo.
U predizbornoj anketi koju je provela udruga Drone među mladima,
jedan od glavnih prigovora odnosio se na gradski prijevoz –
odnosno nedostatak linija prema prigradskim naseljima i drugim
mjestima Karlovačke županije.
Karlovačko izdanje Večernjeg lista još je 1974. godine napravilo
sličnu anketu među mladima koji su iz udaljenih mjesta dolazili u
Karlovac na školovanje, no osim učestalosti samih linija, brinulo
ih je i kako učenici provode vrijeme čekajući autobus ili vlak.
Danas o tome malo tko (ako itko) misli, a ni zadovoljstvo
prometnom povezanošću nije se popravilo.
Učenici – lutalice, Večernji list, 11. siječnja
1974.
Svakodnevno u Karlovac dolazi vlakovima ili autobusima
nekoliko stotina učenika – srednjoškolaca. Viđamo ih na
kolodvorima, ulicama, po kafićima i gostionicama. Gdje zapravo
oni provode vrijeme do dolaska vlaka ili autobusa? Potražili smo
ih i zamolili da nam odgovore na to pitanje.
Branko Božić – Svakodnevno putujem autobusom iz Vojnića. Ako
je raspored u školi u redu onda ne čekam dugo. Ako moram čekati
onda sam s društvom na autobusnom kolodvoru ili u kinu.
Višnja Laslavić i Marija Peretić – Iz Jarčeg Polja smo i ako
trebamo čekati kraće onda čekamo tu na kolodvoru. U protivnom
čekamo kod kolegice u gradu ili negdje drugdje. Najgore je bilo u
vrijeme redukcije struje. Raspored se promijenio, ali ne i vozni
red našeg autobusa.
Vojislav Mandić – Putujem vlakom iz Utinje. Ponekad čekam i
po dva tri sata na kolodvoru s društvom. Bili smo i u Klubu
mladih, ali tamo je jako hladno pa smo obično u nekoj
restauraciji ili gostionici. To je najskuplje, ali i jedino toplo
mjesto u ovim zimskim danima, osim kolodvora koji nam je već
dosadio.
Marija Keser – Dolazim iz Ogulina i izbjegavam čekanje u
kafiću, ali to je ponekad neizbježno. U Klubu mladih još nisam
bila, jer tamo ne idu moji kolege i kolegice. Lakše je čekati
vlak u proljeće kada je lijepo vrijeme, onda se može i prošetati,
ali sada…
Hermina Globočnik i njeno društvo iz Zdenčine provode vrijeme
na sličan način.
Očito je da su učenici putnici prepušteni sami sebi. U Klubu
mladih nisu našli svoje prostorije, iako se na njih računalo kada
se klub otvarao. O tom problemu trebali bi više računa povesti
Konferencija SO i škole. Jer, ne smije se dogoditi da ulice,
kafići i razne gostionice budu mjesta gdje se okupljaju učenici,
čekajući vlakove i autobuse. Ne zaboravimo da njihov broj nije
mali, kao ni njihovi problemi.
foto: kafotka.net