Zahvaljujući Paviljonu Katzler i njihovim brojnim originalnim proizvodima, ali i štacunu Pri Gambonu , suvenirnici Aquatike, kao i brojnim aktivnim pojedincima, turist danas u Karlovcu može dobiti brojne zanimljive i originalne suvenire.
Sjećanja su ponekad i varljiva, a nostalgija za danima mladosti
prejaka pa često prošlosti pridajemo i kvalitete koje nije imala.
Nesumnjivo, postoje brojne stvari koje su u Karlovcu prije pola
stoljeća bile bolje, a to je samom prirodom stvari pljuska za sve
nas. No, postoje i one koje su danas daleko kvalitetnije i bolje,
iako to možda na prvu i ne primjećujemo u sve bržem ritmu života.
Jedna od njih su turistički suveniri, koji su posljednjih godina
uz sve veći broj turističkih noćenja, doživjeli pravi procvat.
Zapravo, ako bismo išli precizno “mjeriti” suveniri gotovo da su
procvali i prije samog turizma pa bi smo se mogli poigrati i
zaključiti da su ih oni i dozvali.
Kako bilo, ponajviše zahvaljujući Paviljonu Katzler i njihovim
brojnim originalnim proizvodima, ali i štacunu Pri Gambonu
Trgovačko-ugostiteljske škole, bogatoj suvenirnici Aquatike, kao
i brojnim aktivnim pojedincima poput Alme Dubravčić, turist danas
u Karlovcu može dobiti brojne zanimljive i originalne suvenire,
od “klasičnih” poput kupskog čamca do otkačenih poput “Karlovačke
magle”. Puno je više i razglednica, iako je to segment u kojem se
još može poraditi, jer obično ih izrađuju slabo zainteresirane
agencije koje to rade po cijeloj državi pa se tako dogodi i da na
razglednici Karlovca osvane – Graz, kao u slučaju od prije
nekoliko godina.
Ipak, nema sumnje da je situacija daleko bolja nego što je ova
opisana prije točno pola stoljeća iz pera novinara Karlovačkog
tjednika:
“Karlovački drveni magarčići ili potraga za uspomenama”,
Karlovački tjednik, 18.11.1971.
Kakve su šanse putnika namjernika, gosta našeg grada, da sa sobom
ponese neko materijalno sjećanje na svoj boravak u njemu? Obišli
smo nekoliko karlovačkih prodavaonica koje su u svoj asortiman
uvrstile i suvenire. Rezultat?
Autobusni kolodvor – Na velikom izlogu samoposluživanja Kvarner
Expressa stoji između ostalog natpis: Suveniri. Ušli smo u
trgovinu i zastali pred policom na kojoj su bile izložene
raznorazne sitnice koje uobičavamo kupovati kao uspomenu s ovog
ili onog putovanja. Izbor nije baš velik. Ipak, ima tu svega:
ličkih kapa s državnim grbom ili bez njega, raznoraznih čuturica,
drvenih magarčića, plaketa na kojima su pulska Arena ili grad
Ozalj, itd.
Zamolili smo prodavačicu da nam preporuči nešto što će nas
podsjećati na Karlovac i naš boravak u njemu. Bila je vrlo
ljubazna pa je na pult ispred nas položila sav asortiman robe
koju smo tražili: dva grba grada Karlovca na drvenoj podlozi.
Jedan veći, drugi manji.
– Nešto drugo?
– Ništa. Poslovođa će uskoro iz Opatije (!?) naručiti novu
pošiljku pa onda navratite.
Izašli smo neobavljena posla. Bože moj, poduzeće ima sjedište u
Opatiji pa zašto onda ne bi i suvenire iz Opatije prodavali u
Karlovcu? Uostalom, ima to i svojih dobrih strana. Ako želite,
recimo, prijateljima da se pohvalite kako ste upravo doputovali
iz “Ambasadora” ili s Pulskog festivala, nemojte se izlagati
trošku putovanja na lice mjesta kad dokaz možete kupiti i u
Karlovcu.
Ali, mi želimo dokazati da smo bili u Karlovcu…
Prodavaonica “Slavija” – Postavljamo isto pitanje. Prodavačica
nam pokazuje – grb grada. Ah da, imaju i foto album s drvenim
koricama na kojima je gravura Starog grada i natpis – Karlovac.
Idemo dalje…
Knjižara “Mladost” – Opet isto. Između dugonogih roda i dugouhih
magarčića – grb grada.
– To je sve?
Prodavačica i prodavač trude se da nas ne razočaraju. Nude nam
drvenu masku koja simbolizira Karlovac isto kao i Rangun, Kairo
ili Babinu Gredu.
Naš pokušaj da u Karlovcu nađemo tipičan karlovački suvenir
završio je.
U kom grmu leži krivnja: trgovačkom, proizvodnom ili možda nekom
trećem? Na to pitanje neka odgovore kompetentni. Mi ćemo umjesto
zaključka ponoviti: želimo među turističke velesile, a padamo na
sitnicama.
foto: kafotka.net