Upravo na obljetnicu velikog finala u kojem je Partizan nadvisio slavni njemački Gummersbach (19:14) u Premijer ligi sastali su se Bjelovar i Karlovac, u utakmici koja je simbolično počela u 19:14
Stariji Karlovčani sa sjetom se prisjećaju slavnih košarkaških
dana u uzavrelom Šancu, nešto mlađi, pak, “groznica subotnje
večeri” u slavnim rukometnim danima devedesetih. No, grad je
živio za rukomet i dvadesetak godina prije, iako za to nisu bili
zaslužni domaći rukometaši. No, hit u cijeloj Europi tada je bila
momčad iz malog Bjelovara, koji nije imao čak niti dvoranu, ali
je imao senzacionalno jaku rukometnu ekipu, koja je upravo u
Karlovcu “lomila” najveće europske sastave. Prije točno pola
stoljeća, 1972. godine, došli su i na sam vrh Europe, a još dva
puta, 1963. i 1973. stigli su do finala Kupa europskih
prvaka.
I u tadašnjim listovima iz Karlovca i Bjelovara, jednako se
bjelovarski “Partizan” smatra i karlovačkim, kao što i
Bjelovarčani svaki svoj uspjeh zahvaljuju i Karlovčanima. Igrom
slučaja, 50 godina kasnije upravo na obljetnicu velikog finala u
kojem je Partizan nadvisio slavni njemački Gummersbach (19:14) u
Premijer ligi sastali su se baš Bjelovar i Karlovac, u utakmici
koja je simbolično počela u 19:14 sati. I jedni i drugi daleko su
od svojih zlatnih rukometnih dana, bore se za ostanak u Premijer
ligi, a nadamo se da će i jedni i drugi na kraju u tome i
uspjeti, jer oba grada svakako zaslužuju rukometnu momčad u
najvišem stupnju. Jučer su uspješniji bili naši Karlovčani i
ostvarili vrijednu 30:27 pobjedu, ali svi stariji ljubitelji
rukometa u gradu na četiri rijeke nesumnjivo će pred kraj sezone
držati palčeve i Bjelovaru, jednako kako i Karlovac može računati
na njihove simpatije. A, ovako je to bilo daleke 1972. godine…
“Još jedan veliki uspjeh (karlovačkih) Bjelovarčana”,
Karlovački tjednik, 27. siječnja 1972.
Rukometni prvaci Jugoslavije, rukometaši Partizana iz
Bjelovara, koji su nakon brojnih nastupa u Karlovcu već pomalo i
domaćini u našem gradu, postigli su u nizu uspjeha još jedan,
možda i najvrijedniji od svih dosadašnjih. U prvoj polufinalnoj
utakmici Kupa europskih prvaka pobijedili su prošle nedjelje
najbolju momčad Sovjetskog Saveza – MAI (Moskva). Sedam zgoditaka
prednosti trebalo bi po mišljenju mnogih biti dovoljno za revanš
u Moskvi.
Pobjeda Bjelovarčana (21:14) zaista je zaslužena. Pred 3000
gledalaca Partizan je predveo zanimljiv i dinamičan rukomet, koji
tom sportu može privući i okorjele protivnike. Napad za napadom
se smjenjivao, bilo je izvanrednih udaraca, borbenosti,
maštovitosti i zaista lijepih 35 zgoditaka. Momčad Moskovske avio
industrije, zapravo kompletna momčad SSSR-a koja se sprema za
sljedeću Olimpijadu, nije mogla pronaći put do pobjede u utakmici
s jugoslavenskim prvacima. Mladići iz Bjelovara, zlata generacija
naših rukometaša, igrali su više nego požrtvovno i na tome im
valja čestitati.
Ako uspiju sačuvati prednost od sedam zgoditaka, Bjelovarčani
će u finalu igrati s pobjednikom susreta Gummersbach (SR
Njemačka) – Tatran (ČSSR). Kako su njemački rukometaši pobijedili
u prvom susretu u Dortmundu sa 12:5 mogli bi lako biti finalni
protivnik (poželimo to) Bjelovarčanima.
Za Partizan su u Školskoj sportskoj dvorani igrali: Nimš,
Pribanić 7, Vidović, Jakšeković 2, Jandroković, Horvat 9, Đuranec
1, Pećina 2, Hasan, Bradić.
………
“Partizan” je uspio u Moskvi sačuvati prednost, a potom i u
veljači na vrućem dortmundskom parketu svladati Gummersbach. Prva
čestitka stigla je iz Karlovca. Tadašnji direktor karlovačke
dvorane Branimir Majder uputio ju je već par minuta prije kraja
susreta, kada je bilo jasno da je pobjednik poznat.