Putovanje je trebalo potrajati četiri godine, no puno toga je pošlo po zlu.
U predvečerje Dana državnosti zavirili smo u Karlovački tjednik
iz razdoblja onog prvog, 1991. godine, u već napetoj političkoj i
društvenoj situaciji, u samo predvečerje rata, kada su se ipak
još uvijek mnogi nadali da se sve može riješiti i mirom. U
brojevima od 30. svibnja i 6. lipnja tako se može čitati i o
uistinu lijepom koncertu Prvog hrvatskog pjevačkog društva Zora
(o kojem smo već pisali u ovoj rubrici!) čija je prva polovica
održana u katoličkoj crkvi Presvetog trojstva, a druga polovica
nakon kratke pauze u pravoslavnoj crkvi svetog Nikole. Nogometaši
Karlovca u posljednjem kolu prvenstva remizirali su s Dubravom
2:2 i nitko tada nije znao da je to posljednji službeni susret na
stadionu u gotovo godinu i pol, sve do pred kraj 1992. godine,
nakon 43 godine obnovljena je tijelovska procesija ulicama grada,
a foto žalac “ubo” je u loše stanje pontonskog mosta na Korani. U
17 gradova Jugoslavije, Karlovac je jedan od njih, upućen je
“apel za mir”, a svi su “ludi” za novotarijom – kabelskim i
satelitskim programima.
Ipak, središnji dio lista pripada velikoj pustolovini legendarnog
Željka Malnara koji je upravo iz Karlovca konjima krenuo putevima
Aleksandra Makedonskog. Putovanje je trebalo potrajati četiri
godine, no puno toga je pošlo po zlu. Već u Turskoj, zbog sve
gore situacije u Hrvatskoj, ekspedicija je odlučila nastaviti pod
hrvatskim putovnicama i zastavom, što je uzrokovalo velike
probleme s već dogovorenim vizama. Ipak, odradili su dobar dio
puta, da bi 1992. ekspedicija ipak bila definitivno prekinuta u
Jordanu zbog smrtnog slučaja u bliskoj obitelji.
“Put u neizvjesnost”, Karlovački tjednik, 6. lipnja 1991.
godine
Poznati svjetski putnik i istraživač Željko Malnar krenuo je
prošlog četvrtka na putovanje koje s opravdanjem nazivaju
“poduhvatom milenija”. On će s četveročlanom ekipom na konjima
pokušati u četiri godine prijeći put dug 37 tisuća kilometara i
tako ponoviti podvig velikog vojskovođe Aleksandra Makedonskog
kojem je to uspjelo prije punih 24 stoljeća.
Ekipi novinara koja se prošlog četvrtka okupila u
prostorijama Kluba 90 zvučalo je pomalo nevjerojatno kada im je
Malnar iznio niz brojčanih podataka o poduhvatu na koji se upravo
uputio. U pripreme je uloženo dvije godine rada, a od tada do
danas i kod nas i u svijetu dogodile su se mnoge promjene koje
njegovo putovanje dugo 37 tisuća kilometara čine nesigurnim i
neizvjesnim.
Prema zacrtanom planu četiri ili pet članova ekipe (točan
broj znat će se kada stignu u Makedoniju) trebalo bi taj put
prevaliti u četiri godine i to isključivo na konjima, kako je to
učinio 24 stoljeća prije njih veliki vojskovođa i državnik
Aleksandar Makedonski. Laiku će se to na prvi pogled možda
učiniti jednostavno. No, kada se sagledaju sve etape puta i
problemi s kojima će se susretati ova mala, ali odvažna
ekspedicija, dobiva se tek tada prava dimenzija poduhvata. Na
svom putu ekspedicija mora proći kroz 13 zemalja. Počinje se sa
Grčkom, a zatim preko Turske, Sirije, Jordana, Libanona, Egipta i
Libije, kreće natrag prema Iranu, Iraku, Afganistanu i Pakistanu,
da bi se vratili u Iran i Irak, gdje će u Babilonu završiti
put.
Na pitanje novinara zašto je početak puta u Karlovcu, Malnar
je odgovorio kratko:
– Iz poštovanja prema svjetskim putnicima, Karlovčanima Mirku
i Stjepanu Seljanu.
Kada je Malnar boravio u Etiopiji na ekspediciji u pokrajini
Omo, na Rudolfovom jezeru sreo se s domorocima koji su plesali
ples vrlo sličan karlovačkom drmešu. Kasnije su mu objasnili da
su tamo bila braća Seljan koji su ih poučili tom plesu. Tako su
na svojevrstan način prenosili kulturu svojeg naroda drugima.
Njima u čast, Malnar je za polazak odabrao njihovu rodnu kuću na
Gazi.
(foto: kafotka.net)