Krađe bicikala nažalost nisu samo boljka današnjeg vremena, postojale su i u osamdesetima.
Karlovac je oduvijek bio vrlo pogodan grad za bicikliranje. Tako
je i danas pa i unatoč tome što ćemo u gradu i dalje, unatoč
proklamiranoj orijentaciji na cikloturizam, naići i na brojne
nelogičnosti i prepreke. Ipak, mnogi Karlovčani i Karlovčanke
vrlo rado i često voze bicikle, a neki su od njih praktički i
neodvojivi.
Druga opasnost koja prijeti svakako su krađe, koje nažalost nisu
novost, već su bile problem i u osamdesetima. No, sjećate li se
čuvara bicikala? Prelistavanje starih brojeva Karlovačkog
tjednika donijelo nam je ovaj put i malo iznenađenje u vidu
podatka da je još kasnih osamdesetih na gradskoj tržnici
postojalo i zanimanje – čuvar bicikala. Istina, neki od njih baš
i nisu savjesno obavljali svoj posao, odnosno koristili su ga da
“ušićare” ponešto sa strane, kako govori i ovaj tekst u lokalnom
tjedniku iz kolovoza 1989. Ipak, nema sumnje da bi se ova ideja i
danas svidjela mnogima, pogotovo onima koji su “pali” kao žrtve
kradljivaca bicikala.
“Problemi s honoracima”, Karlovački tjednik, 10. kolovoza
1989.
Za našu rubriku “Vi pitate – mi odgovaramo” pristiglo je nekoliko
pitanja zbog zatvorenog WC-a koji je prodavačima, ali i kupcima
na tržnici, stvorio dosta problema. Stiglo je i pitanje koliko
košta tarifa za čuvanje bicikla na tržnici, jer prema podacima
našeg čitatelja T.V., svaki put plaća drugu cijenu te usluge.
Odgovore na ova dva pitanja potražili smo kod Branka Hanžela,
zamjenika direktora gradske tržnice.
– Što se tiče javnog zahoda, on nije radio dva tjedna, isključivo
zato što nam je radnik zaposlen na honorarno na održavanju ovog
sanitarnog čvora dao otkaz i nismo mogli odmah naći zamjenu. U
ovim ljetnim vrućinama nismo mogli dopustiti da se WC
upotrebljava bez radnika koji održava čistoću zbog opasnosti od
zaraze. Zato je taj prostor bio zatvoren do neki dan. Sada je
opet u funkciji jer smo riješili pitanje njegovog čišćenja i
održavanja.
Tako je jedan od problema na karlovačkoj tržnici riješen. Što se
tiče naplate takse za parkiranje i čuvanje bicikla stvari stoje
ovako:
– Radnik koji obavlja taj posao također je pod ugovorom. Za
čuvanje bicikla propisana je tarifa koju je on dužan naplatiti i
izdati potvrdu. Ta tarifa iznosi 1500 dinara i određuju je
zaposleni u Tržnici. Prema tome, čuvar bicikla ne može mimo ove
cijene naplaćivati usluge, niti povećavati cijenu bez prethodnog
odobrenja radne organizacije koja upravlja gradskom tržnicom i
objektima oko nje, rekao je Hanžel.
Svaki vlasnik bicikla za uslugu čuvanja mora dobiti i potvrdu od
čuvara koji je ovlašten da obavlja taj posao. O tome da li je
cijena ove usluge velika ili nije, teško je govoriti. Činjenica
je da je u posljednje vrijeme sve više krađa bicikala pa
ostavljanje bicikla na sigurnom mjestu nije preskupa cijena kada
se uzme u obzir koliko košta novi.
(foto: kafotka.net)