Atletika je primjer da se "stara dobra vremena" mogu vratiti, potrebno je samo malo dobre volje i razumijevanja.
Prošlost smo skloni promatrati ružičastim, a sadašnjost crnim
naočalama, pa ipak nije pretjerano reći da smo u prošlim
vremenima imali puno više hrabrosti biti i puno “veći” grad nego
što jesmo, dok danas te hrabrosti najčešće nema, iako nesumnjivo
ima onih koji pokazuju da, pogotovo danas, nema razloga da se
sliježe ramenima i pomiruje s činjenicom da su neki drugi nužno
bolji i uspješniji samo zato jer su veći.
Puno toga u prisjećanju na prošlost i nije realno, dosta toga i
jest, ali postoje i primjeri koji zorno pokazuju da se neke
stvari mogu i – vratiti. Dobar primjer je atletika. Nekada davno
Karlovac je imao priliku ugostiti nekoliko velikih atletskih
natjecanja na međunarodnoj razini, sam stadion uostalom i
izgrađen je kao atletsko-nogometni stadion, da bismo onda i ne
baš samo od rata, ali pogotovo od rata, trpjeli nerazumljivih
tridesetak godina potpuno uništenog stadiona i nemara za
atletičare i atletičarke koji su uvijek tiho i marljivo “u
pozadini” radili i imali lijepe uspjehe.
Onda se netko napokon trgnuo, prekasno ali bolje ikad nego nikad
i obnova atletske staze i svih popratnih atletskih borilišta na
Čavlekovom stadionu svakako je jedan od projekata koji zaslužuju
samo pohvale. A, Karlovac je i opet u središtu atletskih zbivanja
– ne samo na stazi, jer onako kako rekosmo da nam sve u prošlosti
izgleda ljepše, dok je svakodnevica jednostavno tu, tako možda
nismo ni dovoljno svjesni koliko je golem “Karlovački cener” i
kolika je čast i svima nama na ponos da imamo jedinu hrvatsku
utrku koja je redovnom kalendaru Svjetske atletske federacije
World Athletics.
No, i na samoj stazi Karlovac je dva puta uzastopno dobio priliku
da organizira najznačajnije domaće natjecanje – seniorsko
prvenstvo Hrvatske, ali i međunarodni miting. A, kada smo kod
međunarodnih mitinga, ni mnogi Karlovčani se ne sjećaju, ili oni
mlađi ne znaju, da je Karlovac bio jedini grad izvan Zagreba koji
je u povijesti ugostio Hanžekovićev memorijal. Bilo je to 4.
lipnja 1981. godine kada se uređivao maksimirski stadion.
Zgodno za našu rubriku, baš na dan popularnog Hanžeka, na kojem
je trčao i Karlovčanin Andrej Belčić, dok je njegov brat Bruno
istovremeno branio hrvatske boje na Mediteranskom prvenstvu u
atletici. Atletika je primjer da se “stara dobra vremena” mogu
vratiti, potrebno je samo malo dobre volje i razumijevanja.
Dakako, teško je očekivati da ćemo dobiti još jednu svjetsku
rekorderku kao što je Jelica Pavličić-Štefančić, no i danas imamo
vrijedne i kvalitetne atletičare, a imati svjetsku atletsku
rekorderku priča je koja nam svima treba biti na ponos, jer s tim
se ne može pohvaliti nitko drugi u Hrvatskoj.
“Danas 31. Vjesnikov memorijal Boris Hanžeković”,
Karlovački tjednik, 4. lipnja 1981. godine
Karlovac je danas domaćin renomiranog atletskog natjecanja.
Na novom stadionu kraj Korane s početkom u 17 sati započinje 31.
Vjesnikov memorijal Boris Hanžeković. Sudjelovanje su najavili
atletičari Bugarske, Mađarske, Rumunjske, Austrije, DDR-a, SAD-a,
Kube, Jugoslavije… Svakako centralna figura ovog natjecanja bit
će vrsni bacač kugle, Amerikanac Brian Oldfield.
Svih 16 disciplina bit će vrlo interesantne, u prilog čega
govore imena sudionika. Naime, u memorijalnoj utrci na 110 metara
s preponama nastupit će Bugarin Plamen Krstev (finalista u toj
disciplini na Olimpijskim igrama u Moskvi), u skoku u vis skakači
s Kube čiji su ovogodišnji rezultati 220cm.
Uz sudjelovanje stranih atletičara i Jugoslavena (Kopitar,
Zarić, Zdravković, Temim, Ivančić, Saračević, Spasojević,
Srejović) ovogodišnji memorijal bit će prilika da prisustvujemo
kvalitetnoj atletskoj priredbi.
(foto: kafotka.net)