Podsjetila nas je ova rubrika na nekada jako popularnu knjigu "Olovka piše srcem"
Današnji KAretrovizor zapravo bismo mogli nazvati i DRretrovizor,
jer nismo mogli odoljeti simpatičnom tekstu u Karlovačkom
tjedniku iz 1972. godine, otprilike ravno prije pola stoljeća, u
kojem na razna pitanja odgovaraju mališani dugoreškog dječjeg
vrtića. Podsjetila nas je ova rubrika na nekada jako popularnu
knjigu “Olovka piše srcem”, punu sličnih mudrolija
mališana.
U prvi plan nekako upadaju dva Renata, jedan koji iskusno
zaključuje da je ljubav bol, a drugi koji na pitanje što je
“rukovodilac” daje odgovor koji bi možda dala i većina odraslih,
kako tada tako i danas.
“Dječja usta govore”, Karlovački tjednik, 5. listopada
1972. godine
U povodu “Dječjeg tjedna” pružili smo priliku našim najmlađim
stanovnicima da kažu riječ-dvije za svoju dječju stranicu.
Posjetili smo ih u Dječjem vrtiću i postavili im nekoliko
pitanja, a oni su dali odgovore kako su bolje mogli i znali.
Što je ljubav?
Ljubav je kada se mama i tata čvrsto zagrle (Dražen Bižić, 4
godine)
To je kada se djevojka i dečko ljube na ulici (Brankica
Capan, 5 godina)
Ljubav je kada ja volim svoju curu Snješku i kada se ljubimo
(Boris Car, 4 godine)
Kada ja kažem svojoj mami “idemo sunce moje u krevet spavati”
– to je ljubav (Alen Vogrinc, 3 godine)
Ljubav je bol (Renato Bareta, 6 godine)
Što je televizija?
Televizija je Tonić Slonić (Nikola Marokini, 3 godine)
Velika kutija s puno dugmadi i slika je televizija (Brankica
Capan)
Televizija je crtani Lupi Dobrić (Dražen Bižić)
Televizija je Pink Panter i druge životinje (Alen Štefanac,
2,5 godine)
Što je rukovodilac?
Rukovodilac je predsjednik općine koji ima puno novaca u
vreći i vozi se u velikoj limuzini (Renato Radočaj, 4
godine)
To je strogi čovjek kojega se svi boje i kojega svi slušaju
(Boris Car)
Rukovodilac je čovjek koji se cijeli dan rukuje (Renato
Bareta)
(foto: kafotka.net)