O razmjerima najbolje govori podatak da je 3500 komada stoke u prvom petku travnja ocijenjeno - slabom ponudom.
Petak kao sajmeni dan karlovačka je tradicija koja traje već
gotovo punih 400 godina. Naime, prema povijesnim zapisima još je
daleke 1639. godine odlučeno da će se upravo petkom održavati
sajmovi u Karlovcu i to je postalo toliko uvriježeno da su se
Karlovčani i otvoreno bunili kada su vlasti željele promijeniti
sajmeni dan u gradu i uspjevali zadržati ga na petku.
Tradicija je, svi to dobro znamo, održana i do danas, iako s
daleko manjim značajem nego u prošlosti, što je i razumljivo.
Velikih stočnih sajmova odavno nema, klasična tržnica prebačena
je u novi dio grada i dostupna je svaki dan, no “stara krama”
održava duh nekadašnjih sajmova.
Prije ravno 100 godina, lokalne su novine objavljivale i
izvještaje o ponuđenoj i prodanoj stoci i robi svakoga petka, a o
razmjerima tadašnjih sajmova, posebno onog stočnog, možda i
najbolje govori prvi travanjski izvještaj po kojem su brojke koje
dosežu gotovo 3500 komada stoke – male.
“Tjedni sajam od 6. travnja 1923.”, Hrvatska sloboda
Karlovac
Radi nastanka velikih proljetnih poslova, dogon stoke te
donos živežnih namirnica bio je slabiji od drugih sajmova ove
godine. Potražnja je bila prilična pak su stoga cijene bile
visoke.
Na marveno sajmište dognano je 2320 komada goveda, 912
svinja, 124 komada janjadi i 382 konja. Prodano je 1353 komada
volova, 8 bikova, 162 krave, 42 junice, 160 telića, 82 komada
težih i 446 mršavih svinja i odojaka. Za Italiju kupljeno je
nešto malo goveda i konja za Saronu, Trst, Veneziu, Veronu i
Postojnu, dok su veće partije kupljene za Beč i Graz. Za
domaći konzum prodano je u Ljubljanu, Maribor, Kastav, Bakar i
Zagreb i to najvećim dijelom teladi tako da je ono što je dognano
ubrzo razgrabljeno.
Donos živežnih namirnica na Jelačićev trg bio je daleko ispod
potraživanja. Nekoliko golišavih pilića “pohanaca” prodano je po
Din. 45 do 60 po paru, pilići Din. 75 do 100. Jaja bilo je
razmjerno dosta po Din. 1.25 po komadu. Krumpira za sjeme bilo je
po Din. 20 do 30. Od riba donešeno je nešto smudjeva, somova,
bjelica, deverika i štuka.
Nemogućnost da siromašniji stališi radi velike skupoće kupuju
novu odjeću i obuću učinila je svoje pa je trgovina starinom na
starežarskom tržištu dosegla do sada nevidjen obujam. Tržište
bilo je puno raznovrsne robe počevši od bakandža do šimi cipela,
izlinjalih frakova najrazličitijih, austrijskih i talijanskih
uniforma, pokućiva, posteljine, praznih boca i starog
željeza.
(foto: kafotka.net)