Na prijevoz je prema riječima tadašnjih učenika utjecalo svašta pa čak i - redukcije struje.
Prije nekoliko godina anketa među mladima u gradu koju je provela
udruga Drone pokazala je da je jedan od većih prigovora mladih –
slab autobusni prijevoz. U gradu još kako tako – izvan njega
nikako.
Doduše, u novije vrijeme to se odnosilo više na povezanost grada
s prigradskim naseljima ili drugim županijskim mjestima u vrijeme
izlazaka, jer mora se priznati da je u vrijeme škole situacija
ipak nešto bolja nego što je bila u prošlosti. Autobusa i vlakova
uglavnom je dosta u vrijeme dolaska u školu i odlaska od nje.
A, u toj prošlosti, mladi nisu bili zadovoljni ni tim segmentom,
a na njega je prema riječima tadašnjih učenika utjecalo svašta pa
čak i – redukcije struje.
Učenici – lutalice, Večernji list, 11. siječnja
1974.
Svakodnevno u Karlovac dolazi vlakovima ili autobusima
nekoliko stotina učenika – srednjoškolaca. Viđamo ih na
kolodvorima, ulicama, po kafićima i gostionicama. Gdje zapravo
oni provode vrijeme do dolaska vlaka ili autobusa? Potražili smo
ih i zamolili da nam odgovore na to pitanje.
Branko Božić – Svakodnevno putujem autobusom
iz Vojnića. Ako je raspored u školi u redu onda ne čekam dugo.
Ako moram čekati onda sam s društvom na autobusnom kolodvoru ili
u kinu.
Višnja Laslavić i Marija Peretić – Iz Jarčeg
Polja smo i ako trebamo čekati kraće onda čekamo tu na kolodvoru.
U protivnom čekamo kod kolegice u gradu ili negdje drugdje.
Najgore je bilo u vrijeme redukcije struje. Raspored se
promijenio, ali ne i vozni red našeg autobusa.
Vojislav Mandić – Putujem vlakom iz Utinje.
Ponekad čekam i po dva tri sata na kolodvoru s društvom. Bili smo
i u Klubu mladih, ali tamo je jako hladno pa smo obično u nekoj
restauraciji ili gostionici. To je najskuplje, ali i jedino toplo
mjesto u ovim zimskim danima, osim kolodvora koji nam je već
dosadio.
Marija Keser – Dolazim iz Ogulina i
izbjegavam čekanje u kafiću, ali to je ponekad neizbježno. U
Klubu mladih još nisam bila, jer tamo ne idu moji kolege i
kolegice. Lakše je čekati vlak u proljeće kada je lijepo vrijeme,
onda se može i prošetati, ali sada…
Hermina Globočnik i njeno društvo iz
Zdenčine provode vrijeme na sličan način.
Očito je da su učenici putnici prepušteni sami sebi. U Klubu
mladih nisu našli svoje prostorije, iako se na njih računalo kada
se klub otvarao. O tom problemu trebali bi više računa povesti
Konferencija SO i škole. Jer, ne smije se dogoditi da ulice,
kafići i razne gostionice budu mjesta gdje se okupljaju učenici,
čekajući vlakove i autobuse. Ne zaboravimo da njihov broj nije
mali, kao ni njihovi problemi.
(foto: kafotka.net)