Sport je postao taoc kapitala i interesnih skupina pa je gotovo nezamislivo da i u Zagrebu vidimo neko od najvećih sportskih natjecanja.
Kada se prisjećamo prošlosti sve nam izgleda ljepše, jednostavno
zato jer smo i mi bili mlađi, veseliji i optimističniji. Ponešto
je ljepše i bolje i bilo, a ponešto je samo zabluda pod okriljem
mladosti i bezbrižnosti, a daleko je bolje danas.
Ipak, za neke lijepe stvari je sasvim sigurno da se nikada neće
ponoviti, a jedna od tih je prolazak olimpijskog plamena kroz
Karlovac, koji se dogodio prije ravno 40 godina. Dakako, Karlovac
je premalen da bi ugostio Olimpijske igre, ali u ovom slučaju
problem je više u tome što je ova sportska manifestacija postala
taoc interesa velikog kapitala i jednostavno je nemoguće da grad
poput Sarajeva, a samim tim i, primjerice, Zagreb, ikada dobije
priliku da ugosti najveće sportsko događanja na svijetu.
Kada je sport u pitanju još je puno takvih primjera, danas je
jednako tako nemoguće zamisliti da i Zagreb, a kamoli Karlovac,
ugosti Svjetsko prvenstvo u košarci kao 1970. ili NBA All Stars
momčad kao 1964. Nažalost, utjecaj Hrvatske u svjetskim sportskim
forumima i organizacijama je ništavan, unatoč golemim uspjesima
naših sportašica i sportaša, pa su gotovo nezamislive i puno
manje stvari kao što je npr. organizacija Mediteranskih igara za
koje se Rijeka bezuspješno kandidirala čak pet puta i gubila od
svakog tko se prijavio od Alžira i Tunisa pa do Italije i
Španjolske. Teško je zamisliti i neku novu Univerzijadu, koja je
možda i najbolji primjer, jer 1987. Zagreb je bio domaćin velikog
svjetskog natjecanja vrhunskih sportaša koji pritom i studiraju,
a u novije doba maksimum su bile Europske studentske igre kao
natjecanje studenata koji se usput malo bave i sportom – razlika
je kao noć i dan pa smo 1987. gledali i olimpijske pobjednike,
svjetske prvake i prvakinje, a košarkašku reprezentaciju
Jugoslavije predvodio je Dražen Petrović, dok je na studentskim
igrama Hrvatsku (i ostale zemlje, dakako) predstavljala
studentska ekipa sačinjena od trećeligaških i četvrtoligaških
igrača.
Dakako, i to je natjecanje lijepo kao oblik druženja i
prijateljstva studenata iz raznih zemalja, no osim u vaterpolu i
rukometu (još odzvanja velika nula kada smo se kandidirali za
nogometni Euro) teško je zamisliti da ćemo u dogledno vrijeme u
Hrvatskoj vidjeti neko značajnije sportsko natjecanje.
I jedan mali ispravak – u nekadašnjem osvrtu lokalnog tjednika
pogrešno piše da su Zimske olimpijske igre u Sarajevu otvorene u
Zetri. Otvaranje igara održano je na stadionu Koševo, u Zetri će
biti održano zatvaranje igara.
“Karlovac u znaku 14. Zimskih olimpijskih igara”,
Karlovački tjednik, 9. veljače 1984.
Jučer su u Sarajevu u veličanstvenom ambijentu dvorane Zetra
otvorene 14. Zimske olimpijske igre, najveća sportska
manifestacija ikada održana u Jugoslaviji. I Karlovac je osjetio
djelić olimpijske atmosfere prošlog petka, 3. veljače, kada je,
dostojno časti koja mu je ukazana, dočekao i ispratio olimpijski
plamen, simbol mira, na njegovom putu iz drevne Grčke do grada
podno Trebevića.
U Školskoj sportskoj dvorani poruku učesnicima olimpijade
uputio je Slavko Brezović, predsjednik Skupštine općine Karlovac,
a baklju su gradskim ulicama, trasom dugom 5000 metara, nosile
najbolje sportašice i sportaši Karlovca. Pored priredbe, koja će
zlatnim slovima ostati zabilježena u analima karlovačkog sporta,
doprinos općine Karlovac sarajevskim igrama ogleda se u
sponzorstvu SOUR-a Jugoturbina i još 24 radna kolektiva
privrede.
Cijelu manifestaciju, uz snimanje japanske televizije,
smjestili su na filmsku traku članovi Foto kino kluba Karlovac, a
RO PTT Prometa Karlovac štampala je prigodan žig, kojim su
označene sve pošiljke upućene tog dana iz Karlovca. Za
organizaciju izvanredne priredbe pobrinuo se Odbor za prijenos
olimpijskog plamena, imenovan od OK SSRNH Karlovca.
(foto: kafotka.net)