Oni bogatiji mogli su i unajmiti radnika koji će umjesto njih odraditi kuluk.
Pojam kuluka obično vezujemo uz period osmanskih osvajanja i
krajeve koji su bili pod turskom vlašću, gdje je predstavljao
obavezu osobnoga rada pri izgradnji putova, utvrda i
drugih javnih građevina. No, manje je poznato da je ponovno
uveden u Kraljevini Jugoslaviji 1923. godine, o čemu piše i
lokalni tjednik u izdanju od prije ravno 100 godina.
Kulukom su se gradili i održavali nedržavni putovi, ako se ti
radovi nisu mogli obavljati sredstvima banovine ili općine. Pod
tu su obvezu potpadali svi za rad sposobni muškarci, ali
zanimljivo je i da su umjesto rada mogli odabrati plaćanje, a
dozvoljeno je bilo čak i da se pronađe onaj koji će odraditi
kuluk umjesto pojedinca – država je ubrala svoju taksu, a koliko
je plaćen najamni radnik, to je već bila stvar dogovora između
“kupca” i “pružatelja usluge”.
“Kuluk”, Hrvatska sloboda, 15. veljače 1924.
godine
Spisak obvezanika na kuluk za godinu 1923. nalazi se od 1. do
uključivo 29. ovog mjeseca izložen u Gradskoj vijećnici, soba
broj 22. U interesu je svakog gradjanina i stanovnika grada
Karlovca da se kod gradskog poglavarstva izjavi da li će kulučiti
ili platiti, jer će svi oni, koji se u tom roku ne izjave da će
odraditi, biti prema Pravilniku dužni da otkupe u gotovom novcu i
to svaku težačku nadnicu sa 20 Dinara, nadnicu konjskih ili
volovskih sila 50 Dinara, a nadnicu automobila sa 100 Dinara. Od
kulučenja su izuzeti djaci, vojnici i državni službenici, osobe
mladje od 18 i starije od 50 godina te nesposobni za rad (n.pr.
invalidi) i oni koji su sirotnoga stanja (n.pr. onaj koji ne može
da sebe izdržava).
Tko svoju dužnost hoće da otkupi dužan je u roku 10 dana
uplatiti, računajući od dana kada se ostali obvezanici pozovu na
red. Poreski obvezanici koji plaćaju 300 – 500 Dinara neposrednog
poreza dužni su trostruko da rade, od 500 – 1000 četverostruko,
1000 – 10000 deseterostruko, 10000 – 50000 dvadeseterostruko,
50000 – 100000 pedeseterostruko.
Tko hoće da svoju dužnost zamijeni drugim licem onda mora da
plati 20 Dinara takse ili jedno lice zamjenu za konjska ili
volovska kola sa zapregom 50 Dinara, a za automobil 100
Dinara.
(foto: kafotka.net)