Europsko trkačko zlato sigurno je jedan od najvećih mogućih sportskih uspjeha uopće.
Malo koji rezultat ne samo u karlovačkoj nego i u hrvatskoj
sportskoj povijesti može se mjeriti sa svjetskim atletskim
rekordom. Ogromno je i mnogima vjerojatno i nepojmljivo značenje
jednog takvog rezultata, ali možda je to malo i nepravedno.
Nepravedno prema istoj osobi, jer uzevši u obzir da je svjetski
rekord postignut u, uz svu svoju ogromnu vrijednost, u manje
bitnoj utrci, u priči o legendarnoj karlovačkoj atletičarki
Jelici Pavličić (danas i Štefančić) često se neopravdano
zaboravlja jedan od njenih najvećih rezultata, a to je osvajanje
naslova prvakinje Europe na 400 metara.
Bilo je to točno u dan prije pola stoljeća! Jednu takvu titulu i
danas Hrvatska može samo sanjati, jer trkačke i bacačke/skakačke
discipline ipak su dvije različite priče i opet ne umanjući ni
najmanje naše atletske heroine Sandru, Blanku, Saru… u
tehničkim disciplinama konkurencija je ipak manja. U trkačkim je
enormna i superjaka pa su i mnogi izuzetni talenti u mlađim
danima, jednostavno nestajali pri dolasku u seniorske vode.
A, Jelica je na vrh Europe stigla baš na 400 metara, jednoj od
najzahtjevnijih trkačkih disciplina koja spaja sprint i srednje
pruge, i to u doba kada, ne treba ni to skrivati, mnogo toga u
atletici i nije bilo baš posve čisto, pogotovo kada su u pitanju
sovjetski i istočnonjemački atletičari i atletičarke.
Dalekog 10. ožujka 1974. u Švedskoj ništa od toga nije bilo važno
maturantici karlovačke Gimnazije koja je u jednoj od utrka koje
sigurno i danas dobro pamti od prvog do posljednjeg metra,
postigla zaista nevjerojatan sportski uspjeh.
“Zlatna Jelica”, Karlovački tjednik, 14. ožujka 1974.
godine
U nedjelju poslijepodne, nakon TV prijenosa s V Dvoranskog
prvenstva Evrope u atletici – Goteborg 1974 – u čitavoj
Jugoslaviji pa tako i u Karlovcu zavladala je velika radost.
Dvoje Jugoslavena našlo se na vrhu evropske atletike. Pored
Riječanina Lucijana Sušnja, prvaka Evrope na 800 metara,
Karlovčanka Jelica Pavličić postala je prvakinja Evrope na 400
metara. Maturantica karlovačke Druge gimnazije koja je po prvi
put nastupila na prvenstvu Evrope trčala je u finalu odličnih
52,64 (vrijeme novog jugoslavenskog rekorda i drugo vrijeme na
svijetu u dvorani).
Nitko nije vjerovao da će Karlovčanka u nezadrživom finišu
uspjeti pobijediti sovjetsku šampionku Nadeždu Kolesnikovu-Ilinu,
koja je u polufinalnim natjecanjima postavila svjetski rekord u
vremenu 52,44. Iza pulenke marljivog trenera, profesora Dušana
Oreščanina, ostale su i ona i odlične atletičarke iz Njemačke DR,
Handt i Dietsch.
U utorak rano ujutro u stanu obitelji Pavličić u
Frankopanskoj ulici na okupu je najbliža rodbina koja joj je
došla čestitati. Tu je Jeličina mama Božica, baka Marija, ujak
Ivan, ujna Milja, bratić i sestrična Davor i Tanja… otac,
građevinski obrtnik, otišao je na posao. Jeličin dolazak svi su
pozdravili zagrljajima, a suze radosnice opet su poletjele na
obraze…
U sobici malog stana razgovarali smo s Jelicom o njenim
utiscima.
– Uzbuđena sam još uvijek nakon tog uspjeha. Za mene je to
bilo prvo prvenstvo Evrope. Bojala sam se Nadežde Ilinove i obje
Nijemice koje su bile favoriti, na mene nitko nije računao.
Profesor Dujo Oreščanin mi je rekao “Jelice nemoj gledati na
imena, trči pa makar bila i četvrta”.
Koliko vam je trener pomogao u trci?
– Mnogo. Naročito u završnici u zadnjih 50 metara osjetila
sam grčeve, bilo je teško, a on mi je doviknuo “pusti ruke dolje,
diši duboko”…
Na što ste mislili kada ste trčali?
– Nisam mislila ni na što drugo nego da prođem sovjetsku
atletičarku…
(foto: kafotka.net)