Drugačija su vremena pa ako išta možemo sa sigurnošću reći je da se ovakav košarkaški spektakl u našem gradu pa i u cijeloj našoj državi - nikada više neće ponoviti.
Teško je i zamisliti da bismo mogli doživjeti dolazak LeBrona
Jamesa, Curryja, Lillarda, Tatuma, Adebayoa i ostalih današnjih
zvijezdi u npr. zagrebačku Arenu, a kamoli na asfaltnu podlogu
Šanca. Vremena su se promijenila, ne samo za profesionalce, već i
na nižoj razini, jer u trenucima dok ovo pišemo lijepa i pohvalna
ideja o obilježavanju 60. obljetnice “najveće utakmice” pomalo je
ugrožena prognoziranom kišom, iako su u tadašnjem Šancu
prvoligaške utakmice uredno igrane i po kiši, a u trenutku
gostovanja NBA selekcije kiše nije bilo, ali su najveći svih
vremena bez problema igrali na asfaltu i drvenim tablama.
Drugačija su vremena pa ako išta možemo sa sigurnošću reći je da
se ovakav košarkaški spektakl u našem gradu pa i u cijeloj našoj
državi – nikada više neće ponoviti.
Ona recimo to tako “službena” košarka u nekadašnjem “gradu
košarke” i dalje je na uvredljivo niskim granama bez pokazivanja
i najmanje ambicije da se to izmijeni, no ne bi bilo fer ne
naglasiti da košarkaški duh u gradu na četiri rijeke itekako živi
kroz sve više turnira, liga i natjecanja u košarci kako u Šancu
tako i po gradskim kvartovima.
Dijelovi koji slijede preneseni su s portala
Crosarka, a na linkanom tekstu možete pročitati i puno više o
cijelom gostovanju NBA selekcije u Europi te 1964. godine.
All Stars – Hrvatska 110:65 (50:31)
Karlovac, 2.6.1964. utorak
Igralište Željezničara u Šancu, gledatelja 4200-4500
Suci: Vladimir Mahovlić (Zagreb), Vojislav Brnetić (Zagreb)
All Stars: Oscar Robertson 14, Bob Cousy 16, Bill Russell
10, Jerry Lucas 16, Bob Pettit 18, Tom Heinsohn 26, K.C. Jones
10, Tom Gola.
Hrvatska: Josip Đerđa 20, Nemanja Đurić 13, Dragan Kovačić
8, Živko Kasun 3, Boris Križan 13, Slobodan Kolaković 2, Marko
Ostarčević 4, Petar Skansi 2, Željko Troskot, Stjepan Ledić,
Mirko Novosel, Zlatko Kiseljak. Trener: Berislav Radišić
Ista petorka je startala utakmice u Zagrebu i
Karlovcu: Josip Đerđa, Željko Troskot, Boris
Križan, Dragan Kovačić i Živko Kasun. Amerikanci
su stigli na zagrebački aerodrom Pleso u nedjelju, 31. svibnja
1964., oko 5 sati poslijepodne. Igrači koji su uzeti u obzir za
utakmice igrane u Zagrebu i Karlovcu:
Lokomotiva Zagreb: Zvonko Petričević, Boris Lalić, Mirko
Novosel, Eduard Bočkaj, Matan Rimac
Željezničar Karlovac: Slobodan Kolaković, Boris Križan,
Živko Kasun, Zlatko Kiseljak, Stjepan Ledić
Zadar: Željko Troskot, Marko Ostarčević
Split: Petar Skansi
Republička selekcija (služili vojni rok): Dragan Kovačić,
Josip Đerđa
Zvonko Petričević na kraju nije mogao nastupiti na
utakmicama u Zagrebu i Karlovcu zbog ozljede. Upravo je
Petričević uz Đerđu bio prvi Hrvat koji je zaigrao za Jugoslaviju
na Olimpijskim igrama (1960. u Rimu), a u povijesti hrvatske
košarke Petričević će posebno ostati upamćen kao prvi Hrvat koji
bio na probi u NBA ligi. Osam godina nakon što je draftiran prvi
Europljanin u NBA povijesti (Francuz Jean-Claude Lefebvre,
Los Angeles Lakers, 64. izbor u devetoj rundi NBA drafta 1960.) i
četiri godine nakon što je Krešimir Ćosić kao četvrti
draftirani Europljanin u NBA povijesti izabran u desetoj rundi
kao 144. izbor od Portland Trail Blazersa 1972., Zvonko
Petričević mogao je postati prvi europski NBA igrač. U rujnu
1968. bio je na probi u Chicago Bullsima. Bio je dosta težak i
spor centar, nije bio niti pretjerano skočan, tako da je pitanje
bi li mogao igrati u NBA ligi. Ali ostaje činjenica da je bio
prvi Hrvat na probi u NBA ligi.
Tako su za reprezentaciju Hrvatske protiv NBA All-Starsa igrali
tri igrača Zadra (Josip ‘Pino’ Giergia ili Đerđa kako su pisali u
60-ima, Marko Ostarčević, Željko Troskot), Petar
Skansi iz Splita, pet igrača Željezničara iz Karlovca (Živko
Kasun, Zlatko Kiseljak, Slobodan Kolaković, Boris
Križan, Stjepan Ledić), a Lokomotivu Zagreb (1976
promijenila ime u Cibona) su predstavljali Mirko
Novosel, Boris Lalić, Dragan Kovačić i Matan Rimac,
otac Davora i Slavena Rimca.
Odlični srpski košarkaš Nemanja Đurić također je igrao
za reprezentaciju Hrvatske na utakmicama u Zagrebu i Karlovcu, on
je tada služio vojni rok u Karlovcu. Đurić je bio drugi najbolji
strijelac Jugoslavije 1963. na Svjetskom prvenstvu u Brazilu
(prvi je bio Radivoj Korać s prosjekom od 16,8 koševa, dok je
Đurić imao prosjek od 14,6 koševa). Đurić je zajedno s Draganom
Kovačićem služio vojni rok u Karlovcu, i njih dvojica su jedini
odigrali sve četiri utakmice (dvije u Beogradu, te jednu u
Zagrebu i Karlovcu). Vojni rok je u Makedoniji u Skoplju služio i
Josip Đerđa, i on je na zahtjev trenera reprezentacije
Jugoslavije Aleksandra Nikolića bio među kandidatima za
Olimpijske igre 1964. pa je odigrao jednu utakmicu u Beogradu
protiv NBA All-Starsa te obje u Hrvatskoj.
U Šancu se igralo na asfaltu i niti to nije smetalo američkim
profesionalcima. Oko 4000 gledatelja nazočilo je toj utakmici,
uobičajeni kapacitet za utakmice jugoslavenske lige u Šancu bio
je 2000 te su instalirane i pomoćne tribine koje su mogle primiti
oko 2000 ljudi. Prvi sudac utakmice u Karlovcu bio
je Vladimir Mahovlić, dok je drugi sudac bio Vojislav
Brnetić. Upravo je Brnetić svirao tehničku pogrešku Bobu Cousyju
zato jer se Cousy kod izvođenja jednog od slobodnih bacanja
okrenuo od koša i loptu bacio preko leđa.
(foto: kafotka.net)