U čudnom srpnju 1923. godine bilo je i snijega u gorskim krajevima.
Trošiti riječi na stvarnost klimatskih promjena zapravo je
suvišno. One su do te mjere jasne i vidljive u doslovno svakom
meteorološkom podatku da smo došli do stupnja da su
najzagriženiji fanatici teorija zavjera, oni koji pričaju o
HAARP-ovima u Tušiloviću, upravljanju vremenom, geoinžinjeringu i
slično, zapravo nekoliko stupnjeva više u razmišljanju i
promišljenosti (doduše u krivom smjeru, ali svi ponekad
griješimo) od onih koji ostavljaju komentare tipa “ljeto je, mora
biti vruće”.
Tekst na koji smo naišli u lokalnom glasilu prije 101 godinu isto
tako nije, dakako, pokazatelj da smo tada živjeli u ledenom dobu,
ali svakako je i za ono vrijeme predstavljao neobičnu pojavu, a
danas je praktički nezamisliv.
Uostalom, znanstvenici često ističu da je ovo najhladnije ljeto
naših života, jer svako sljedeće bit će još toplije. No, koga
briga, “ljeto je, mora biti vruće” – govorile su žabe u loncu dok
na kraju nisu bile i skuhane.
Snijeg u ljeto, Hrvatska sloboda, 6. srpnja
1923.
Ljeto ove godine je mnogo zakasnilo pa ljudi gotovo i ne
pamte ovakovoga vremena, da bi u mjesecu srpnju u mjesto ljetne
vrućine, morali nositi teža odijela pa čak i ogrtače. Kako
javljaju novine bilo je, a valjda i sada još ponegdje imade u
nekim krajevima, koji sjevernije i brdovitije leže, još i
snijega. Svakako jedna rijetka prirodna pojava.
Naša Korana je sve do sada ostala prazna i pusta, ali kad
jednom nastane ljetna žega bit će, čini nam se, isto tako
osebujna i jaka kao dosadanja hladnoća.
Usjevima kako izgleda ne će nanijeti veće štete, tek toliko,
što će u pomanjkanju topline nekoji kasnije dozrijeti. Imade
mnogo nade da će se sadanje vrijeme naskoro vratiti na svoju
kolotečinu, a onda bi znali žaliti za kišom i hladnim
danima.
(foto: kafotka.net)