Čekanja da službenik obavi gablec nisu posve eliminirana, no ipak ih je pun manje nego prije.
Daleko od toga da bismo mogli reći da je danas situacija idealna
i da smo dostigli zapadnu Europu po pitanju dostupnosti javnih
službi i smanjenja birokracije, no stvari su ipak znatno ugodnije
i komfornije nego što su bile prije pola stoljeća pa nije za
čuditi da su u raspravi na jednoj društvenoj mreži na temu što je
zapravo u Hrvatskoj danas zaista bolje prije 20 ili 30 godina
mnogi isticali upravo da je na tom planu napravljen objektivni
pomak.
I zaista, iako još uvijek ima nevjerojatnih birokratskih
gnjavljenja, mnogo toga može se obaviti i sasvim brzo i efikasno,
a jedna stvar koja se većinom popravila je i bolja organizacija
posla kada su u pitanju čuvene “pauze” koje su desetljećima
izazivale očaj i bijes građana koji bi naišli u neku ustanovu
upravo u to vrijeme.
Nije baš da su posve eliminirane, pogotovo tamo gdje silom
prilika radi samo jedna osoba, kao npr. u manjim poštanskim
uredima, no na većini mjesta službenici svoj gablec obavljaju na
način da korisnici ne budu zakinuti, dakle “na smjenu”.
“U prolazu – šalteri i gablec”, Karlovački tjednik, 22.
kolovoza 1974. godine
Trideset minuta odmora za vrijeme radnog vremena zakonsko je
i neotuđivo pravo svakog radnog čovjeka. U radnim organizacijama
na znak sirene zaustavljaju se svi strojevi i dok jedni radnici
“gablaju” poneki zatraže dozvolu da skoknu u grad da ovjere neki
dokument, plate račun za struju ili pošalju hitno pismo ili…
ima puno malih stvari koje svakog mjeseca moramo obaviti kod
takozvanih javnih službi.
Međutim, u tim službama radni odmor nije organiziran kako
treba. Tako vam se između 9 i 10 sati može dogoditi da
“poljubite” spušteni šalter i da izgubite 30 minuta vremena
kojemu svakog dana cijena sve više raste.
Šalteri se zatvaraju čak i tamo gdje bi od nekoliko
službenika jedan trebao dežurati pa “gablati” poslije svojih
drugova. Ne bi li to bilo najpogodnije, najjednostavnije i
najkorisnije rješenje?
Ima i drugih situacija. Neki dan zatvoren je bio šalter broj
8 u Pošti iako je pred njim čekalo desetak građana. Posao zbog
kojeg su došli mogli su obaviti u susjednoj sobi, ali to na
zatvorenom šalteru nije pisalo.
(foto: kafotka.net)