Iako se mora priznati da je pucnjave danas ipak manje, još uvijek je mnogima nezaobilazan dio proslave
Kako se bliže božićni i novogodišnji blagdani tako se obično rasplamsava i rasprava oko korištenja petardi i ostalih pirotehičkih sredstava za proslavu. Rasprava je to koja traje već desetljećima kako pokazuje tekst iz lokalnog tjednika star punih pola stoljeća.
Zanimljivo je da se iz teksta daje naslutiti da je korištenje pirotehnike u to doba bilo potpuno zabranjeno, dok danas ipak postoji vremenski okvir u kojem je dozvoljeno. S druge strane, iako će mnogi i danas biti “izluđeni” pucnjavom, mora se priznati da se količina iste ipak smanjila – doduše, autor teksta ne zna kako je bilo u sedamdesetima, ali u osamdesetim i devedesetim prava paljba i kanonada trajala je gotovo cijeli prosinac po cijelom gradu, dok je danas to ipak nešto umjerenije, iako se po komentarima na društvenim mrežama može zaključiti da ponegdje ima i već sada onih koji ignoriraju zabranu i bacaju petarde i slična sredstva.
“Pucnjava”, Karlovački tjednik, 12. prosinca 1974. (digitalna.gkka.hr)
Stara narodna mudrost kaže da svako čeljade ima svoju zabavu. Jedni se raduju ovako, drugi opet svoju radost ispoljavaju na svoj način. I pravo je tako, jer ukoliko je ljudi toliko je i načina radovanja. Međutim, kada je riječ o približavanju novogodišnje noći, ove vremenske razdjelnice dviju godina, tada smo podvrgnuti teroru nekolicine građana koji nam probijaju uši eksplozijama bombica.
Iz noći u noć odjekuje kanonada pucnjave. Praskaju bombice na ulici, u parkovima, pa čak i u ponekom lokalu. Zatrese se od eksplozije okoliš, a praskači likuju kada vide efekt svoje nekulturne rabote.
Ima li tome i takvome načinu izražavanja raspoloženja lijeka? Ima! Tvrdim da ga ima, jer su to osobe koje netko sigurno pozna, ali ih ne prijavljuje. Taj čin nije bezazlen i za njega je zakon predvidio sankcije. Pravnici takvu rabotu zovu: remećenje javnog reda i mira, ilegalno nošenje eksplozivnih materijala i nezakonita trgovina. Tri pogreške u jednoj eksploziji bombice. Naime, bombice se nabavljaju u inozemstvu jeftino, unose se raznoraznim kanalima i ovdje preprodaju po paprenim cijenama. Kupuju ih oni kojima je mir građana sedma rupa na svirali.
Možemo li ovo vrijeme do Nove godine biti pošteđeni tih gromoglasnih praskanja, jer se takav način “radovanja” ponavlja iz godine u godinu. Ne bi bilo naodmet da se s time ozbiljnije pozabavimo svi, počam od društveno političkih organizacija pa do Sekretarijata za unutrašnje poslove općine. Početak je lak: prijaviti samo jednog praskača koji će kasnije otkriti ostale koji nabavljaju i švercaju bombicama. Ruku na srce, ovakav “eksplodirajući čin radosti” nekolicine ne mora trpiti niti grad niti građani, niti na takav način moramo znati da se približava najljepša noć u godini.
(foto: kafotka.net)
