Zanimljivo je i što se piše o tome tko zapravo djeci donosi darove
Božić je odavno postao konzumeristički blagdan koji jako malo toga ima zajedničkog sa svojom suštinom. No, ako mislite da je to zaista stvar modernih vremena mogli biste se prevariti, jer u lokalnom glasniku “Svjetlo” naišli smo na vijest iz 1884. godine (najstarije uopće dostupne) u kojem se tek malo blaže nego danas spominje iščezavanje izvornih božićnih običaja nauštrb uvezenih “englezkih” stvari i “Njemštine”.
Zanimljivo je i kako, iako će danas pokoji prezagriženi domoljub, inzistirati da darove djeci donosi “mali Isus”, to u Hrvatsku dolazi upravo izvana, dok je božićne darove djeci u starim vremenima donosio – Sveti Nikola.
“Božić”, Svjetlo, 25. prosinca 1884. (digitalna.gkka.hr)
Svi narodi kršćanske vjere slave ove svete dane njekom tradicionalnom pobožnošću i običaji, a hrvatski narod pako na osobiti način. Nijedna se svetkovina tako radostno ne očekiva kao božićni dani. Božiću se osobito raduje mladež na selu. Pastiri već u jesen natešu luči i osuše ih za zornice i Božić. Kada zornice počmu, pale marljivo luči, a osobito divan je prizor na selu na Badnjak, kada idu k polnočki. Na Badnjak je puno posla. Mužkarci zaoblice peku, drva sjeku i kuću unašaju. Žene peku kolače i pogače. Djeca pozlaćuju jabuke.
Kako po svih gradovih naše domovine tako i u našem izčeznu većim dielom izvorni božićni običaji, pa se je u novije vrieme udomila navada englezka, koju je Njemština također primila i u nas uspjela. Božićnjaci i božićnice pretvoriše se u božićne kite, nakićene raznimi darovi za mlado i staro. Sveti Nikola osiromašio, da više i ne dieli djeci pozlaćenih jabuka i oraha, nego ima sve donieti novorodjeno diete Isus, kralj nebeski. Ljudi vrve njekoliko dana prije Božića, a i na sam Badnjak, po ulicah. Živahnije se kreću po ulicah nego li obično. Kupuju i nose zamotke pune slastica. Jedan kupuje kite, drugi zlato i srebro, treći voštane sviečice, četvrti vuče purane, itd.
Zanimivo bi bilo znati štatistiku svega potroška i koliko purana u to vrieme izgubi glave. U Karlovcu ima preko pettisuća ljudi. U svakoj kući ima po više takovih žrtava. Svatko se priprema na svetkovanje i sav posao po uredih i ulicah počiva, a dučani su hermetično zaključani kao po sried Londona na dan Sabatha.
Zvona zovu pobožan sviet u hram božji. Na Božić i najgriešnija duša ide u crkvu, da se pomoli Spasitelju svomu. Na svete blagdane, a osobito na Božić, idu i ona gospoda, a i trgovci k svetoj misi, kojih niesi ciele godine vidjao u crkvi. I pravo je, da barem taj dan dodju, i primjerom pokažu mladjemu naraštaju da treba svetkovati Božić i ostale blagdane.
Daj Bože zavladao u svakoj kući mir. Mir Božji budi s nami, Isus se rodio. Veselimo se! Sjetimo se ovoga blagdana i ubogih te ih nadarimo.
(foto: kafotka.net)
