Ako je vjerovati stoljeće starim svjedočenjima, sve se dogodilo - iz čistog mira
Listajući stare brojeve Hrvatske slobode, lokalnog tjednika iz dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, naišli smo na vijest koja u ponešto drugačijem obliku podsjeća na staru pošalicu iz novinarskih škola – onu da nije vijest kada pas ugrize čovjeka, već kada čovjek ugrize psa!
Ovdje, doduše, nije došlo do toga, no čovjek je, štoviše žandar, ugrizao čovjeka, i to ako je vjerovati stoljeće starim svjedocima, iz čistog mira.
“Bjesnoća jednog žandara: Ugrizao čovjeka za obraz i nanio mu ranu!”, Hrvatska sloboda, 27. veljače 1925. godine (digitalna.gkka.hr)
Oko 9 sati navečer 15. o.mj. došli su žandari u selo Pograj kraj Ozlja i upali u kuću Mije Bakale, kod koga su se toga dana slavile krstitke njegovog djeteta. Tu su bili pozvani i neki naši sugradjani, koji su sutradan dopraćeni po žandarima u Karlovac.
Koji je vrag nagnao žandare da upadnu u privatan stan jednog slobodnog državljanina i da sa naperenim puškama prisile devetoricu poštenih ljudi da im se dadu povezati ne znamo, ali svakako znade se to da zato žandari nisu imali nikakova razloga, pošto su uhapšenici bili sutradan po kotarskoj oblasti pušteni na slobodu kao potpuno nedužni ljudi.
Mi se na ovaj slučaj osvrćemo da skrenemo pažnju na zvjerski postupak jednog žandara koji se nalazio u toj ophodnji. U našu je naime redakciju došao Ivo Bakale, Karlovčanin sa Selca, i čitav nam slučaj ispripovijedao.
U času kada su ga žandari htjeli vezati on ih je zamolio da toga ne čine, jer da nije ništa kriv. Kao odgovor na tu molbu jedan ga je žandar žestoko čušnuo, a onda ga zgrabio i zubima ugrizao za desni obraz!
Kakav se to životinjski instinkt krije u tom žandaru? Zar u žandarskoj službi imade pasa u čovječjoj spodobi? Ovakovim “ljudima” što grizu trebalo bi staviti brnjicu. Tko zna što je sve grizao ovaj manijak svojim zubima pa lako da se zatruli rana na na licu ugriženog Bakale!
U kulturnom svijetu ovakovog bi žandara poslali u koji zavod za motrenje, da se konstatira eventualna bjesnoća, a kod nas eto ovakovi ljudi mogu da budu i nekakovi “organi sigurnosti”.
Teško onome koga čuvaju ovakovi čuvari!
(foto: kafotka.net)
