Iako ima još ponešto posla, pogotovo na tribinama, ipak je riječ o jednom od pozitivnih primjera obnove - kamo sreće da su svi takvi
Ovih dana pola stoljeća postojanja obilježava karlovački atletsko-nogometni stadion kraj Korane. Svečano je otvoren 1975. godine nakon godina planova, truda i želja, jer stari stadion u Senjskoj (koji, pak, potječe iz tridesetih godina prošlog stoljeća) već dugo nije odgovarao zahtjevima i potrebama nogometaša, dok su atletičari također trebali i željeli pravi objekt koji bi zamijenio staro atletsko borilište na lijevoj obali Korane.
Nakon same gradnje bio je to reprezentativan sportski objekt, koji je ugostio velik broj značajnih sportskih događanja, primjerice, kada je nogomet u pitanju nedugo nakon otvaranja utakmicu mladih reprezentacija Jugoslavije i Švedske u borbi za Europsko prvenstvo, a u atletici 1979. godine i B skupinu Kupa Europe, iznimno jako natjecanje na kojem je tadašnja Jugoslavija po prvi puta izborila nastup u najjačoj europskoj skupini atletike.
Posljednje veliko natjecanje koje je stadion ugostio prije Domovinskog rata bila je Univerzijada 1987. godine, kada je na stadionu odigrano nekoliko nogometnih utakmica, između ostalog i četvrtfinale između Južne Koreje i Japana.
S početkom rata počelo je i crno razdoblje u povijesti karlovačkog stadiona – prvo je teško oštećen u brojnim granatiranjima grada, a nakon toga je predugo zapuštan nebrigom gradskih vlasti, što je izmijenjeno tek 2020. godine kada je u potpunosti uređen i nogometni travnjak, ali još važnije i atletska staza i prateća borilišta.
Bio je to pun pogodak, jer u proteklih pet godina karlovački je stadion postao praktički redovni domaćin državnog prvenstva u atletici, a u atletskim kuloarima priča se da je riječ o najboljoj stazi u državi. S nogometnim travnjakom bilo je povremeno i problema, ali su ipak prevaziđeni pa je Karlovac i vrlo često domaćin međunarodnim nogometnim ogledima mladih selekcija (i u ožujku nas očekuju susreti mlade hrvatske reprezentacije protiv Ukrajine i Slovačke).
Ima na stadionu još ponešto posla, pogotovo kada su u pitanju tribine, no ipak treba reći da je riječ o jednom od svakako pozitivnih primjera obnove u gradu. Kamo sreće da su svi takvi!
“Nakon svečanosti – samo bod”, Karlovački tjednik, 6. ožujka 1975. godine (digitalna.gkka.hr)
Na novom stadionu uz desnu obalu Korane u nedjelju je bilo svečano. Predsjednik OS Karlovac, inž. Ivica Vukelić, otvorio je svečanost govorom kojim je upoznao oko 7000 gledalaca s onim što je dosada učinjeno i što se još namjerava sagraditi na stadionu.
Zatim je simboličnom predajom lopte kapetanu momčadi Karlovca, Đuri Batiniću, otvorio ovaj objekt. Prije službenog dijela, početni udarac izveo je jedan od najstarijih nogometaša u Karlovcu Veljko Narančić, uz asistenciju darovitog pionira Pionirske nogometne škole NK Karlovac Perice Vucelića.
Nakon toga uslijedio je susret 18. kola Druge savezne lige – Zapad, u kojem su nogometaši Karlovca i Leotara iz Trebinja odigrali 0:0.
Samu igru i rezultat treba što prije zaboraviti. Nije prikazan dobar nogomet, mada su svi to očekivali, posebno od domaćiih igrača. Lijep teren, za kojim se toliko čeznulo, prohladno, istina malo vjetrovito vrijeme, puno gledalište, bili su uvjeti da se zaigra mnogo bolje nego što se igralo.
Propušteno će trebati nadoknaditi negdje na strani. Evo za to prilike već u nedjelju kada će igrati u Trbovlju pored najslabije momčadi Rudara, koja je prošle jeseni pobijeđena rekordnim rezultatom od 7:0 u Karlovcu. Time će se moći popraviti i momentalna pozicija na prvenstvenoj tablici.
Sastav i ocjene: Kurs 7, Pešut 6.5, Fićurin 6, Batinić 7, Kralovec 6, Bošnjak 6, Ž. Janjanin 5.5, R. Janjanin 5 (Marčetić -), Žitko 7, Busić 5 (Vugrin -), Zdravković 5.5.
