Porin i slične manifestacije nam svakako trebaju, ali su preskočeni neki još bitniji koraci
U tjednu u kojem su završeni Tjedan Porina i Porin, od kojih je Tjedan Porina brojnošću događanja i svojom vrlo pristojnom ponudom i organizacijom zaslužio sve pozitivne epitete, a sam Porin baš i ne (ali ova konkretna rubrika i nije pravo mjesto za dublje seciranje problema vezanih uz ovu nagradu, tek se ukratko može reći da je “Tjedan Porina” predstavio sve ono dobro vezano uz hrvatsku glazbu, a Porin sve ono loše pri čemu niti u prvom niti u drugom ne mislimo na same glazbenike) prisjetili smo se daleke 1994. godine i Pop Media Festivala koji je u tadašnjem ratom poharanom gradu s okupiranim gradskim predgrađima bio – prava senzacija.
Iako je i sam Porin pokrenut 1994. godine, Pop Media Festival u organizaciji tadašnjeg glazbenog časopisa Pop Extra pretekao ga je i sredinom veljače te godine organizirao zapravo prvu pravu dodjelu glazbenih nagrada u neovisnoj Hrvatskoj.
Odabir Karlovca koji su, kao i sve gradove na liniji fronte, glazbenici uglavnom izbjegavali bio je pun pogodak i Školska sportska dvorana bila je doslovno pretijesna da primi sve zainteresirane u toj svima onima koji su u njoj sudjelovali u zaista nezaboravnoj večeri koja je predstavljala i tračak svjetla u mraku rata.
Nije ratni Karlovac bio posve lišen glazbenih zbivanja, bilo bi nepravedno zaobići iznimnu ulogu koju je u to vrijeme odigralo kino Luxor u kojem je Darko Šporčić radio sjajan koncertni program nekoliko godina, ali ipak je to bila uglavnom nezavisna glazbena scena, dok su velike zvijezde iz karlovačke perspektive “živjele” samo na TV-u i na radiju.
Trideset godina kasnije, Karlovac je bio dobar domaćin Porinu, Mrle iz Let 3 poentirao je ponajbolje izjavom da je proteklih tjedan dana neko posebno sunce sjalo i nad gradom i nad Porinom i da bi volio da mu Karlovac opet bude domaćin, jer je i atmosfera bila drugačija i ljepša od već pomalo ustaljene.
I to svakako stoji, jer u neku ruku bio je to i iskorak iz bezrazložnog i samonametnutog provincijalizma u segmentu zabave (dok istovremeno Gradsko kazalište Zorin dom, Glazbena škola Karlovac, Alfred Freddy Krupa i još mnogi, da ne nabrajamo u strahu da ćemo neke i zaboraviti, bez kompleksa zaslužuju spominjanje u samom kulturnom vrhu Hrvatske).
Istina, imamo zaista vrlo lijepo Zvjezdano ljeto, ali glavninu njegove kvalitete i opet drži Zorin dom uz, posljednjih godina, zanimljiv Karlovac Open Air Tribute ekipe iz Croatian Pink Floyd Showa, ali uvijek kao da nedostaje malo hrabrosti – bilo da se dovede neki strani izvođač, bilo da se izađe iz uobičajenih okvira. Doduše pristojnih, ali ipak “uokvirenih”.
Porin, dakako, nije izvan tih okvira, ali jest glavni glazbeni događaj u državi, jedinoj koju imamo, i nije naodmet nametnuti se i u tom pogledu, jer zašto bi, uostalom, sve uvijek bilo u Zagrebu i/ili Opatiji. No, iz lokalne perspektive, preskočen je vrlo važan korak, a to je propisno uređenje gradske dvorane.
Da, Karlovac treba, može i zaslužuje (zapravo i mora!) biti domaćin najvećih državnih događanja, ali prvo na tom istom mjestu treba osigurati da se klinci i klinke na treninzima ne smrzavaju cijelu zimu i ne kisnu pod šupljikavim krovom.
Trideset godina ranije dvorana je također bila “šupljikava”, ali tada, sasvim opravdano, to nikoga nije bilo briga. Oni koji su bili dobro se sjećaju te večeri i danas, oni koji nisu vjerojatno je nikada neće moći baš posve zamisliti, i dobro je da je tako, jer za tako nešto morali bi proći i (u tom trenutku) dvije i pol godine ratnog okruženja, granatiranja, uzbuna, podruma i konstantne opasnosti.
“Karlovac kakvog ne poznajemo”, Karlovački tjednik, 17. veljače 1994. godine (digitalna.gkka.hr)
Dodjela nagrada časopisa Pop Extra za najbolje glazbene prošlogodišnje izvođače u različitim kategorijama, održana je 9. veljače u dvorani na Rakovcu.
Organizatorima čestitke – osmjelili su se doći u Karlovac i isplatilo se. Naime, publika, koju su u 70 posto slučajeva činili oni mlađi od 18 godina, zdušno je oslobodila sve one nagomilane frustracije uvjetovane zabavnim nedogađanjima i sve nastupe otpjevala od početka do kraja.
Dodjela priznanja najboljima bila je prigoda da se pojave u Karlovcu i tako izađu iz okvira TV ekrana, iz načina na koji je karlovačka publika bila naviknuta komunicirati sa svojim miljenicima. Zbog toga je razumljiv prolom oduševljenja koji su izazvali svojom pojavom te večeri. Da ste publici rekli BU ona bi vas veselo pozdravila pljeskom i ovacijama.
Dodjela nagrada krenula je s Gibonnijem i njegovim hat trickom. Nagrada za pop pjevača, pop kompozitora i zabavni hit u 1993. godini otišla je u ruke ovog glazbenog meteora iz Splita.
Za najbolju pjevačicu zabavne glazbe u prošloj godini proglašena je Severina, a za rock pjevača Aki Rahimovski. Najbolji kompozitor je Zrinko Tutić, zabavna glazba Magazin, a pjevač zabavne glazbe Oliver Dragojević.
Svojevrstan hat trick uknjižili su i dečki iz Prljavog kazališta. Osim što su proglašeni rock sastavom godine, njihova pjesma “Lupi petama” proglašena je rock hitom, a Jasenko Houra za najboljeg u kategoriji rock skladatelja.
E.T. je najbolja pop grupa u prošloj godini, a najbolja pop pjevačica je Vanna iz istog sastava. Hit godine je pjesma “Tek je 12 sati” koju također potpisuje E.T.
Najboljim koncertom prošle godine proglašen je prošlogodišnji koncert Miše Kovača na stadionu Poljud u Splitu.
(foto: kafotka.net)
