Tekst poziva na uvođenje popularne kole umjesto "kemijske" oranžade
Borba protiv alkoholizma svakodnevica je ovih prostora još od davnih vremena, kao i ljubav mnogih prema pokojem alkoholnom piću.
Dakako, to “pokoje” nikada nije ni bilo problem, ali jest kada alkohol postane svrha nečijeg života.
Sedamdeset godina star tekst u “Karlovačkom tjedniku” zanimljiv je ne toliko zbog same kritike alkohola, jer slične tekstove može se pronaći i 70 godina ranije i 70 godina kasnije, ali je interesantno da dijelom zvuči kao reklama za koka-kolu, i to onu jugoslavensku, “koktu” koja, dakako, suprotno tvrdnjama u tekstu s originalnom koka-kolom ima veze eventualno jedino utoliko što je riječ o gaziranom piću crne boje – dok se istovremeno oranžada naziva kemijskom mješavinom, za razliku od, valjda, prirodne koka-kole i kokte.
Kako bilo, koka-kola je u međuvremenu osvojila i ove prostore, ali nije nimalo naškodila popularnosti alkohola.
“Alkoholizam i naše ugostiteljstvo”, Karlovački tjednik, 12. kolovoza 1955. godine (digitalna.gkka.hr)
Alkoholizam se već dugo smatra kao socijalni i politički problem. No, prošetajte našim gostionicama, kavanama, buffetima. Zidovi, stolice, stolovi i podovi smrde po rakiji i ne mogu se zamisliti bez ustajalog kiselog zadaha alkohola.
U njima ćete teško naći osvježavajuća bezalkoholna pića. U najboljem slučaju naći ćete neke kemijske mješavine neodređene boje i okusa imenom “malinovac”, “oranžada”… A, zar nema drugih?
U inozemstvu ne možete zamisliti da u nekom baru, restaurantu, ili sličnom ugostiteljskom lokalnu nema na primjer koka-kole, tog prijatnog osvježavajućeg pića, “koje je na miroljubiv način osvojilo sve zemlje izuzev naše”, kako je to izvrsno kazao – ne neki antialkoholičarski autoritet – već jedan suradnik beogradske “Republike”.
A koka-kola se već dugo proizvodi i u Jugoslaviji, pod imenom kokta, a po svom sastavu se nešto razlikuje od američke, ali po kvalitetu i prijatnom okusu nimalo ne zaostaje za originalnom.
Koktu čak naši producenti izvoze u inostranstvo, a kupuju je privatni vlasnici barova i restauranata. A kakva je kod nas situacija?
Osim restauracije “Korana” čiju upravu i kolektiv treba pohvaliti, niti u jednom karlovačkom ugostiteljskom lokalu ne možete naći koktu.
I nije samo kokta na njihovom indeksu zabranjenih pića. Nema ni drugih voćnih sokova, kojih već ima nekoliko vrsta na tržištu, čak i u prodaji na boce u Karlovcu, kod “Voća”.
Mladi ljudi koji ulaze u noćne lokale, kavane i zabave radi razonode, plesa, ispijaju vino i žešća alkoholna pića, jer nešto moraju konzumirati da bi tamo sjedili, a drugo ne nalaze, na drugo ih nitko nije uputio niti navikao.
Nasuprot, ako u takvim lokalnima zatraže neki sočni vitaminski napitak, osoblje lokala će čak uvrijeđeno zafrkati.
A tu na igrankama i počinje stvar. Tu se i uče alkoholu. Tu bi to trebalo i sprečavati. Pružiti mladim ljudima zdrava pića i navikavati ih na njih.
I evo korisne akcije za borbu protiv alkoholizma, eto i sadržaja rada ugostiteljima kao društvenim radnicima. I ni jedno ni drugo neće više biti samo fraza.
(foto: kafotka.net)
