Biser koji imamo ponad grada nudi nepresušne mogućnosti pa nikada ne smijemo biti ni potpuno zadovoljni
Stari grad Dubovac iznimno je kulturno i povijesno bogatstvo grada. Kroz stoljeća je prošao puno toga, a posljednja velika stradanja pretrpio je u Drugom svjetskom ratu kada su ga Talijani, uz svesrdnu dozvolu domaćih poslušnika, rušili prilikom snimanja “dokumentarca” o junačkom osvajanju Karlovca.
U pedesetim godinama krenula je velika obnova u kojoj dubovačka gradina dobiva izgled kakav i danas, otprilike ima, no nije uvijek sve bilo blistavo.
Koliko god smo često skloni sjećati se samo lijepog i zaboravljati ružno pa u prošlosti u kojoj smo bili mlađi, jači i pametniji, vidjeti sve njene divote, a danas crniti i tamo gdje ne treba, to je često i pogrešno, a upravo stanje Starog grada Dubovca jedan je od takvih primjera.
Sredinom sedamdesetih Stari grad Dubovac tako je bio praktički napušten, išaran raznim napisima, s restoranom koji više ne radi nego što radi i bez ikakvog konkretnog sadržaja.
Danas je situacija ipak mnogo bolja, iako kada je pravi biser koji imamo ponad našeg grada u pitanju, nikada ne smijemo biti ni potpuno zadovoljni, jer mogućnosti koje nudi su nepresušne.
“Odgovori traže odgovor”, Karlovački tjednik, 4. rujna 1975. godine (digitalna.gkka.hr)
Prolaznik-namjernik kojeg put odvede do starog grada na Dubovcu svakako će poželjeti da se popne i na kulu, tim prije što će na zidinama naći i natpis “Muzejska zbirka”.
Međutim, što će tamo naći… tu i tamo fotokopiju nekog od dokumenata iz djetinjstva kule, razbijene restoranske stolice, “švrakopis” po zidovima i drvenim stijenama i ništa više, osim što će moći baciti pogled na Karlovac s balkona kule. I to je sve, unatrag već nekoliko godina… Zašto?
Rješenjem Skupštine općine Karlovac od 23. travnja 1965. godine Gradski muzej preuzima Dubovac na upravljanje. Međutim, kako nam rekoše u Gradskom muzeju došlo je do nesporazuma između Muzeja i hotelsko-ugostiteljskog poduzeća “Korana” koje u starom gradu ima restoran i hotelske sobe. Nesporazum je na sudu.
– Očekujemo da će nakon donošenja pravomoćne presude Okružnog privrednog suda Karlovac, odnosi između muzeja i poduzeća “Korana” biti riješeni time što će se potpisati ugovor o korištenju Dubovca između muzeju i “Korane” – kaže direktor Gradskog muzeja, profesor Petar Skutari.
– Na taj način će, pretpostavljam, biti riješeno održavanje zbirke u glavnoj kuli. Unatrag dvije godine muzej je u dva navrata pokušao srediti zbirku, ali, nažalost, ugostitelji se nisu pridržavali dogovora da će od ubrane ulaznine voditi računa o održavanju zbirke. Da se na kolektiv Gradskog muzeja, koji nije u mogućnosti otvoriti novo radno mjesto u glavnoj kuli, ne bi bacala ljaga, bili smo u listopadu 1974. godine prisiljeni zatražiti od “Korane” da se glavna kula zatvori za posjetioce.
Eto to su “odgovori” što smo ih dobili na naše pitanje, postavljeno na početku ovog napisa. I, te “odgovore”, za sada, ostavljamo bez novih pitanja…
(foto: kafotka.net)
