Nije bila riječ o nekoj zabrani, već je ponestalo knjižica
Jedna od izrazitijih prednosti socijalističke Jugoslavije pred ostalim socijalističkim/komunističkim državama koje su ostale iza “Željezne zavjese” bila je svakako – sloboda kretanja.
Iz Sovjetskog Saveza, Istočne Njemačke, Čehoslovačke, Poljske, Rumunjske, Mađarske i Bugarske izlazilo se jako teško, mnogima je upravo bivša Jugoslavija bila jedini ponuđeni “dašak slobode”, a tamošnji vlastodršci radije su gomilali nezadovoljnike unutar svojih granica, umjesto da dozvole odlazak na Zapad i potencijalno rušenje slike o “idealnim društvima”.
U SFRJ je granični režim vrlo brzo bio krajnje pojednostavljen i olabavljen i već u pedesetima, a pogotovo u šezdesetima u inozemstvo je mogao gotovo svatko tko je poželio, bilo u turističku posjetu, bilo na “gastarbajterstvo”. Štoviše, jugoslavenska putovnica, ili kako se tada to zvalo – pasoš – bila je jedna od najjačih na svijetu i otvarala je granice gotovo svih država svijeta.
Istovremeno, svi oni koji se sjećaju tih vremena sjećaju se i relativno čestih nestašica – tek tako, odjednom, iz ovog ili onog razloga, nestalo bi kave ili ulja ili deterdženta… iako su ovdašnji ljudi uvijek, pa i tada, bili svjetski rekorderi u snalaženju pa bi se većina ipak nekako snašla.
No, u zimu 1969. godine, pokazuje mala i jedva primjetna crtica u lokalnom tjedniku, Karlovčane i Karlovčanke pogodila je vrlo neobična nestašica – ponestalo je, naime, pasoša!
“Karlovac bez pasoša”, Karlovački tjednik, 20. veljače 1969. godine (digitalna.gkka.hr)
Već osam dana u Karlovcu se ne izdaju pasoši. Ne radi se o nikakvoj zabrani. Jednostavno, nema knjižica, pa je izdavanje obustavljeno dok ne stignu nove iz Beograda.
Za to vrijeme u turističkim agencijama stoji nekoliko desetina molbi za pasoše. Doznali smo da će pod kraj tjedna knjižice doći i da će se nastaviti izdavanje pasoša.
(foto: kafotka.net)
