Prošao je Zorin dom različite faze od 1892. godine do danas, ali uvijek je na onaj ili onaj način bio kulturno svjetlo grada na četiri rijeke
Gradsko kazalište Zorin dom središte je karlovačkog kulturnog života od svoje izgradnje 1892. godine. Prošlo je kroz vrijeme razne faze, ali nesumnjivo je jedno – svatko tko osjeća povezanost s ovim gradom osjeća jednaku povezanost i sa Zorin domom, pa usudit ćemo se reći, čak i ako nije posebno sklon kulturnim priredbama, ipak mu pogled na karlovački kulturni hram budi isključivo lijepe osjećaje.
Vuče to korijene možda i iz samog početka priče o Zorin domu, prije točno 140 godina, kada je održan prvi sastanak tadašnjih najpoznatijih i najcjenjenijih građana, upravo s tim ciljem i tom temom.
Pišu o tome tako i tadašnje novine, oduševljene idejom koja se tek treba realizirati u budućnosti i možemo slobodno i iz današnje perspektive reći da je bila jedna od onih kojia je istinski ujedinila grad.
Danas je Karlovac puno veći, ali ne bi bilo naodmet da se cijenjeni i ugledni građani ponekad jednako tako ujedine oko dobrobiti i napretka našeg lijepog grada, koji uvijek može i mora bolje.
Zorin dom je, pak, prošao kroz svoju povijest na različite načine, ali uvijek uspješan, dostojanstven i na ponos svim Karlovčanima – od središta svih kulturnih zbivanja, preko zlatnih dana Zore kada je bila senzacija u cijeloj Europi, ali i dana kada je bio izvana zapušten i dotrajao kao sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali je unutar svojih zidova i dalje bio kulturno svjetlo grada na četiri rijeke pa sve do danas.
“O Zorinu domu”, Svjetlo, 20. i 27. ožujka 1886. godine (digitalna.gkka.hr)
U četvrtak dne 18. o. m. sastali su se odličnjaci našeg grada, medju kojimi vidjesmo gg. Turkovića, pl. Türka, baruna Vranicana, dr. Banjavčića, dr. Jordana, dr. Kornicera, Purebla, Trontla, Balaša, i.t.d. da se na ponuku g. Vilima Rainera, predsjednika I. hrvatskog pjevačkog društva “Zore” dogovore, kako li bi podigli “Zorin dom”, koj bi bio duševno stecište svih družtva i slojeva našeg grada.
O potrebi takovog doma svi su složni bili , te je izabran odbor, koj će cieli projekt malo potanje razglobiti.
(…)
Sretniji od nas narodi, kojim nije treba da kao sliepci tapaju od kuće do kuće tražeći milostinje, imaju odavna zatočišta vila umjetnica i ognjišta, oko kojih se skupljaju, da se pod okriljem čarobite i svete boginje dignu iz taloga ovoga svieta put modrine nebeske.
I naši zatočnici, puni oduševljenja za svetu narodnu stvar, digli se i pregli, kako da vilam umjetnicam i njihovim posestrimam podignu što sjajnije dvorove, kako li bi gradjanstvu Karlovca grada, tom junaku na glasu sa bojne slave, podigli bjele dvore, gdje će ono naći bojište duševna rada i gojenja svih vrsti ljudskih umječa, da se on i nadalje može pribrojiti u redove prvih bojovnika, kako ga brojahu za vrieme rata i fizičkog junačtva.
Najvećim zanosom pozdravljamo tu krasnu zamisao naše “Zore”, da si podigne vlastiti dom, dostojan i nje i grada, koj je od vajkada ljubavlju prigrljivao “Zoru” na vatrene si prsi te ju čuvao kao zjenicu svog oka. (…) U ovoj zgodi, kod nauma takvog zamašaja, neka u slozi prionu svi, kojim nije otačbeničtvo naučena tek kajda, koju vjekomice opetuju na iskvarenoj violini.
“Zorin dom” neka bude sastanište sviju nas koji smo rodjeni u Karlovcu, te kojim je dužnost, da po nepisanoj oporuci otaca nastojimo, oko njegovog što sjajnijeg razvitka. Rekosmo da je to naša dužnost po nepisanoj oporuci, ali nam je otci ostaviše u davnoj i netom minuloj prošlosti, jer sve njihovo nastojanje bijaše posvećeno jedino gradu Karlovcu.
(foto: kafotka.net)
