Bilo je tu i sasvim logičnih, ali i sasvim bizarnih i neshvatljivih odluka
Otprilike u ovo vrijeme prije 35 godina došlo je i vrijeme da – mijenjamo osobne dokumente! Naime, novoformirana vlast, kako to obično i biva na ovim prostorima, kao jedan od prvih zadataka dala si je promjenu imena brojnih ulica i trgova u gradu, a sve to odvijalo se upravo krajem ožujka 1991. godine.
Dakako, ta priča nije jednoobrazna, jer svaka je vlast “nametala” svoje ulice i prije pa se i za ovu promjenu, koja je tada izazvala podosta bure i buke, može reći da je dijelom bila sasvim opravdana, a dijelom se, po običaju, i pretjeralo.
Tako je, primjerice, sasvim jasno da nije bilo razloga da se zadrže imena ulica komunističkih dužnosnika koji, pritom, nemaju apsolutno nikakve veze s Karlovcem pa i geografske odrednice koje, u kontekstu skorašnje neovisnosti, nemaju nikakve veze s našim gradom kao što su Beogradska i Titogradska ulica.
Logično i nelogično
Isto tako, i neki benigni nazivi ulica promijenjeni su sa sasvim logičnim nakanama, jer bizarno je bilo, primjerice, da Karlovac ima Šarplaninsku, a nema Velebitsku ulicu. Jednako tako, sasvim je prirodna i logična bila promjena potpuno random odabranog naziva Aleje Maksima Gorkog (niti jedan drugi svjetski pisac nije imao svoju ulicu u Karlovcu) s Marmontovom alejom.
S druge strane, neki su nazivi izmijenjeni isforsirano i u novonastaloj “euforiji” nove vlasti, jer čak i najekstremniji desničari imali bi jako puno problema da zdravorazumski objasne kome bi i zašto u Karlovcu smetao Ivo Lola Ribar.
Isto vrijedi za još nekolicinu običnih Karlovčana, heroja narodnooslobodilačke borbe poginulih u borbi protiv fašizma, što je još bizarnije ako se uzme u obzir da je i to odlučivano samo proizvoljno, jer neka su imena (i do danas) i ostala u nazivima ulica.
Partizanka Dragojla
No, ništa čudno, jer pristupilo se svemu prerano i neorganizirano pa je tako u to vrijeme, što je jedna od općenito najbizarnijih priča vezanih uz promjene naziva, promijenjeno i ime Osnovne škole Vjekoslava Karasa na Švarči.
Na brojne prigovore tada je lakonski objašnjeno kako to nije zbog toga što bi slavni slikar eventualno bio nepoćudan, već je riječ o tome da su sve škole dobile ime po kvartovima. Braća Seljan i Dragojla Jarnević ne bi se složili, iako je u noći u kojoj je stradao tadašnji Park narodnih heroja kod Edisona nešto dalje, ispred škole koja nosi njeno ime, stradala i Dragojlina bista.
Spisak koji donosimo nije bio i konačan. Lukijan Mušicki prošao je prve filtere, no vrlo brzo je zamijenjen Izidorom Kršnjavim, dok je iz nekog razloga nepoćudan postao i Primož Trubar kojeg je zamijenio Pavao Ritter Vitezović (čije je neuvrštavanje, doduše, bilo jedan od većih propusta prve komisije).
Sjećate li se kako se vaša ulica zvala prije promjena? Ako ne, provjerite na ovom spisku!
(foto: kafotka.net)
