Neki stari obrti zbog "novih vremena" ipak nisu spašeni, ali brojka obrta ipak kontinuirano raste
Netom okončani 4. Dani obrtništva i Obrtnički sajam grada Karlovca i Karlovačke županije pokazali su da je lokalno obrtništvo i dalje itekako “žilavo” i otporno na sve probleme s kojima se suočava.
Štoviše, unatoč brojnim nepogodama, prvo pandemijom koronavirusa, a zatim i predugim i prekompliciranim za poslovanje radovima u Zvijezdi, broj obrta ne samo da nije opao, već je kontinuirano rastao.
Tako je, primjerice, prije pandemije bilo registrirano 1829 obrta, ali brojka je nastavila rasti i u najtežim okolnostima pa onda 2024. godine dosegnula i dugo očekivanu granicu od 2000, da bi lanjsku godinu završili na 2060 registriranih obrta.
Prije pedesetak godina situacija je bila suprotna i mnogi su stavljali ključ u bravu, ali dobrim dijelom radilo se i o situaciji koja nije prevaziđena, već jednostavno zaboravljena, baš kao i mnogi obrti.
Naime, u to vrijeme počelo je intenzivno odumiranje nekih nekada vrlo razvijenih i razgranatih obrta kao što su kovački, obućarski, bačvarski… kojih danas ili ima na kapaljku ili ih uopće nema.
Vapaj lokalnog tjednika iz 1974. godine tako i jest i nije imao odjeka. Mnogi su zanati unatoč svemu nestali, ali obrtništvo i zanatstvo – nisu.
Sve ostalo ipak je neumitni tijek vremena pa tako i neki obrti koji su sedamdesetih bili novost, danas polako dolaze na razinu izumiranja, kao primjerice računovodstvo.
“Ima alata, al’ nema zanata”, Karlovački tjednik, 20. lipnja 1974. (digitalna.gkka.hr)
U posljednjih desetak godina stotine privatnih obrtnika stavilo je ključ u bravu svojih radnji. Samo u prošloj godini obrt je odjavilo 218 zanatlija.
Istovremeno sve se više povećava broj onih koji se bave zanatskom djelatnošću kao sporednim zanimanjem. Od 1970. godine zabilježeno je više od 200 takvih zanatlija bez obaveza. Oni ne moraju imati vlastite prostorije za rad, nemaju radnog vremena i naravno, plaćaju manje obaveze društvu, pogotovo zato što su osigurani (i socijalno i zdravstveno) po drugoj osnovi.
Da bi to ilustrirali, evo jednog primjera iz jedne susjedne komune: trojica privatnih elektro-instalatera odjavili su svoju djelatnost, jer nisu mogli ravnopravno konkurirati radnicima zaposlenima u “Elektri”, koji su također nudili kompletnu uslugu ljudima koji uvode struju u svoje kuće. Radnici “Elektre” nastupali su “ekipno” i nudili sve od uvođenja instalacije do uporabne dozvole. Naravno, to je bilo nešto jeftinije i privatnicima ništa drugo nije preostalo, već da se “povuku”.
Ne bi trebalo gušiti taj tzv. dopunski rad pogotovo ne u djelatnostima u kojima je zaposleno malo ljudi. Međutim, ne treba ni ostaviti odriješene ruke već zaposlenim zanatlijama u društvenim poduzećima, koji su u stanju popodnevnim dopunskim radom “zagušiti” dobar dio privatnih zanatlija kojima je to osnovno zanimanje.
Istovremeno oni “guše” sami sebe, jer dobar dio posla, koji bi inače bio povjeren društvenoj radnoj organizaciji, obave za svoj račun.
Tko će naći ravnotežu između dopunskog rada i rada redovnih zanatlija, teško je reći. Naime, izgleda da uopće nije istraženo to područje, što ilustrira i podatak da se za najveći dio zanatlija ne zna zašto su odjavili obrt (od 218 privatnika koji su odjavili obrt, u prošloj godini za 71 ne zna se zbog čega su to učinili). Od toga broja svega 42 obrtnika otišla su u penziju, a 29 ih je navelo da radnju zatvaraju zbog velikih obaveza.
U posljednje vrijeme klasični zanati pogotovo na selu, odumiru. U desetak godina 108 kovača odjavilo je svoju djelatnost. Dodajmo tome da se 69 obućara, 17 kolara, 8 bačvara i 47 stolara odreklo svojih radnji, pa ćemo lako zaključiti da treba nešto iz osnova mijenjati, jer će uskoro biti gotovo nemoguće dobiti uslugu postolara, krovopokrivača, dimnjačara. ..
Situacija je još ozbiljnija kad znamo da mladi ljudi nisu zainteresirani za te zanate. Dimnjačari i krovopokrivači već nekoliko godina traže učenike za svoj zanat, ali nitko se ne javlja.
Naravno, u prošloj godini nisu samo zatvarane zanatske radnje. Prema podacima Privredne komore u tome je razdoblju osnovana 171 nova zanatska radnja. Međutim, njihova se struktura mijenja u korist “modernijih” zanata, frizera za žene, elektroinstalatera, automehaničara, TV mehaničara i sl.
Na području svih trinaest komuna karlovačko-ličke regije danas ima 1540 privatnih zanatskih radnji i 22 zanatske organizacije udruženog rada. Svi oni zapošljavaju 2600 radnika. Zasad nema podataka o tome koliko bi trebalo biti zanatlija (i kojih djelatnosti), pa da budu zadovoljene potrebe ovog velikog područja.
Jedno je sigurno: zanatska djelatnost tiho odumire, a svi uzroci ipak nam još uvijek nisu poznati. Još je sigurnije da hitno treba poduzeti niz društvenih mjera kako bi se zaustavilo propadanje zanatstva.
Zakon o zanatstvu leži već dvije godine u prednacrtu i stupit će vjerojatno na snagu krajem ove godine. Bit će to jedna od mogućih osnova za daljnji razvoj zanatstva, ali Zakon ne predstavlja i rješenje za karlovačko zanatstvo.
Porezna politika, poslovne prostorije, suzbijanje nadriobrta, ograničenje dopunskog rada, revizija dozvola, istraživanje potreba za zanatskim uslugama… sve su to samo elementi za širu društvenu akciju o kojoj se samo govori već dvadesetak godina.
(foto: kafotka.net)
