KA RETROVIZOR

KAretrovizor: Čudnih li gastarbajtera – dobili priliku da odu iz diktature u obećani kapitalizam i svejedno se vraćali

KAretrovizor: Čudnih li gastarbajtera – dobili priliku da odu iz
diktature u obećani kapitalizam i svejedno se vraćali

Iako je nekima od nas to danas iz političkih i politikantskih razloga teško priznati, odlazak naših ljudi na rad u inozemstvo nije samo pitanje nemogućnosti pronalaska posla u Hrvatskoj, već i normalna posljedica otvaranja granica, pristupanja EU i mogućnosti da se uz isti trud živi mnogo bolje nego kod kuće. Dakako, sve ima svoje prednosti i svoje mane, nije u novcu sve, ni vani ne teče med i mlijeko i mnogi koji se otisnu u inozemstvo to brzo spoznaju. Nije to za nas ni ništa novo, povijest Hrvatske, ali i mnogih zemalja u okruženju je ujedno i povijest ekonomskih migracija. Kako su granice Jugoslavije poslije sredine 50-ih godina postale relativno otvorene, takav proces se događao i u desetljećima poslije, stvarajući armiju gastarbajtera. Dapače, postoje relevantni dokazi da je socijalistička vlast, unatoč visokoj zaposlenosti poticala rad u inozemstvu kao specifičnu vrstu izvoza, u kojem bi jednim udarcem ubijala dvije muhe; istovremeno je na taj način dolazila do željenih deviza, a standard građana je rastao.

Ono što razlikuje to doba i današnje, je prije svega profil ljudi koji odlaze. Nekad su to bili manualni radnici koji su odlazili uglavnom sami i jedva čekali da se vrate, današnji emigranti su visokoobrazovani i uglavnom odlaze s obiteljima i namjerom da se ne vrate. No, razlika je i u tome što su nekad vlasti imale plan za sve, i za odlazak i za povratak, odnosno oni koji su imali želju vratiti, politička vlast je planirala kako ih ponovno uključiti u svijet rada o čemu govori tekst iz prošlosti u nastavku. Današnje političke vlasti nisu došle dalje od cviljenja kako su nemoćni što im mlade odlaze van i ne vraćaju se. Zaista poražavajuće za današnje političke elite; nekad su se radnici vraćali iz obećanog kapitalizma u mračnu hrvatsku diktaturu i plansku ekonomiju, a danas bježe iz slobodne, demokratske države s tržišnim gospodarstvom.

Sadržaj se nastavlja...

Upravo se čita

„Šansa – mala privreda i poljoprivreda“, Karlovački tjednik, 15. prosinca 1977.

Sve zajednice općina i općine do kraja ove godine trebaju izraditi svoje programe mjera za prihvat povratnika iz inozemstva, ali sa realizacijom programa treba početi odmah ne čekajući njegovo formalno usvajanje. Na području Zajednice općina Karlovac program mjera ima (od srpnja ove godine) samo općina Karlovac. Kada je u srpnju ove godine Izvršno vijeće Skupštine općine Karlovac usvojilo Program mjera i akcija za postupni povratak naših radnika privremeno zaposlenih u inozemstvu i njihovo zapošljavanje u Karlovcu, opravdano se očekivalo da će „stopama“ općine Karlovac poći i ostale članice Zajednice općina. Međutim, dojam je da to nije učinjeno. Ovaj dojam stečen je na nedavno održanom radnom dogovoru što ga je, na temu povratka i prihvata „inozemaca“, organiziralo Izvršno vijeće Skupštine Zajednice općina. Ovom dogovoru prisustvovali su predstavnici svih općina s područja Zajednice, ali (to dokazuje tvrdnju da osim u Karlovcu, nije baš mnogo toga učinjeno) rasprava se „uokvirila“ u iskustva Karlovca.

Program što ga je prihvatilo Izvršno vijeće Skupštine općine Karlovac (izradili su ga stručna služba USIZ-a za zapošljavanje i Sekretarijat za opću upravu općine Karlovac), nedvojbeno može poslužiti kao primjer kako se pravodobno pristupa sagledavanju jednog značajnog problema naše današnjice. Ovdje treba naglasiti da plan nije rađen s unaprijed prihvaćenim uvjerenjem da će njime sve biti riješeno. Naprotiv, rađen je kao „putokaz“ koji treba pokrenuti na akciju sve društvene snage i činioce, da energičnije i organiziranije pristupe rješavanju pitanja povratka i zapošljavanja radnika privremeno zaposlenih inozemstvu. U biti, idejna osnova programa je u pokretanju akcije (u svim djelatnostima) za brži privredni i društveni razvoj, prije svega potpunijim oživljavanjem postojećih a nedovoljno iskorištenih mogućnosti, a na osnovi toga i za brži porast produktivne zaposlenosti. Drugim riječim,a polazna osnova karlovačkog programa je stvaranje većeg prostora za zapošljavanje i radno angažiranje povratnika s rada u inozemstvu. Za svaku od mjera i akcija određen je rok provođenja i, naravno, nosilac zadatka. Uz neki od zadataka navedeno je da su trajni, ali za dobar dio je utvrđeno da se moraju provesti do kraja ove godine. Neke od tih zadataka valja posebno istaknuti, ne odričući naravno izuzetnu važnost svakog od zadataka iz programa mjera i akcija ...Društveni sektor, naglašeno je u programu, apsorbirat će većinu povratnika iz inozemstva. Veće zapošljavanje povratnika mora biti prvenstveno u funkciji veće proizvodnosti rada. Praktično ovo znači da povratak radnika s rada u inozemstvu treba usaglasiti s potrebama udruženog rada, odnosno o tome informirati radnike u inozemstvu, kako ne bi u jednom trenutku isuviše „pritisli“ zapošljavanje. U skladu s potrebama udruženog rada i željama povratnika, organizirat će se prekvalifikacija i stručno osposobljavanje...

Nadalje, kao jedna od značajnijih mogućnosti zapošljavanja povratnika istaknuta je mala privreda. U njoj će povratnici naći svoje mjesto bilo da se zapošljavaju u radnim organizacijama male privrede društvenog sektora, bilo da u tim radnim organizacijama sudjeluju u nabavi opreme svojim deviznim ušteđevinama ili da se vlastitom radionicom uključuju u malu privredu. Naravno, ovdje će mnogo toga trebati učiniti kako bi se porezna politika i banke što je moguće više prilagodile mogućnostima povratnika i potrebama društva, za što većim razvojem male privrede i zanatstva kao njenog neodvojivog dijela...

Ovdje treba dodati podatak da sredstvima rada u osobnom vlasništvu na području općine Karlovac radi svega 5 posto od ukupno zaposlenih radnika, a jedan privatni poslodavac zapošljava svega 0,30 posto radnika, iako mu zakon dozvoljava više. Isto tako, zapaženo je sve češće zatvaranje privatnih zanatskih radionica. Upravo zbog ove situacije, u općina Karlovac predviđene su brojne porezne mjere kako bi se olakšalo otvaranje zanatskih radionica, posebno onih kojih nema, a neophodne su...

Nadalje, ocjenjuje se da bi se intenzivnijim razvojem poljoprivredne djelatnosti umnogome smanjio „pritisak“ povratnika na zapošljavanje na radnim mjestima u gradu. Ova ocjena zasniva se na činjenici da je oko 55 posto naših radnika u inozemstvu nekvalificirano, i da je znatan dio njih upravo iz poljoprivrede otišao na rad u inozemstvo. Ovdje treba dodati da je Karlovac veliki potrošač poljoprivrednih proizvoda (kojih često nema), naročito mesa, mlijeka, povrća i voća. Posebna pažnja u programu mjera i akcija za postupni povratak naših radnika iz inozemstva posvećena je bržem ostvarivanju ciljeva koje nisu mogli ostvariti ovdje pa su bili prisiljeni otići u inozemstvo. Poneki među njima otišli su u inozemstvo u „potragu“ za bržim mogućnostima povišenje standarda, poneki zbog toga što ovdje nisu mogli riješiti stambeno pitanje i tako dalje i tako dalje. Zbog toga, kako je programom predviđeno, treba sačiniti svojevrsnu bilancu mogućnosti kako da se povratnicima omogući da u zemlji ostvare ciljeve zbog kojih su otišli na rad u inozemstvo.

Pripremio Tihomir Ivka

Izdvojeno


Reci što misliš!