Kao što smo nedavno napisali, Grad Karlovac je u prvoj trećini najštedljivijih gradova kad je u pitanju reprezentacija na koju je potrošeno oko 600 tisuća kuna u 2014. godini. Ali, može to i bolje. Čašćenje, jelo i pilo na račun poreznih obveznika živcira ljude, iako treba priznati da postoji puno situacija kad u Grad i druge institucije javne vlasti dolaze gosti koje ne bi bilo zgodno ponuditi samo s čašom vode. No, uvijek postoji i treba postojati pritisak prema političarima da se ne opuste i razbacuju novcem poreznih obveznika. Tako je sad i pritisak daje rezultata, a očito je tako bilo i nekad.

U doba kad je Tito bio u bolničkoj postelji, a zemlja tonula u duboku gospodarsku krizu, poduzete su mjere stezanja remena i štednje, baš kao što danas dio političkih elita i ekonomskih stručnjaka zaziva rezove i smanjenje javne potrošnje. I tada su troškovi za reprezentaciju i rastrošnost političara bili trn u oku javnosti. U tekstu koji prenosimo iz prošlosti je u redakcijskom komentaru čak je i izračunato što se za novac potrošen za reprezentaciju moglo izgraditi pa tako govore o dva manja vrtića ili 200 stanova! Kad usporedimo sa sadašnjim stanjem, za novac potrošen za reprezentaciju u Gradu Karlovcu 2014. mogu se izgraditi tri stana srednje veličine. Ako se u tekstu nisu preračunali, mogu se izvući dva zaključka; ili je gradnja stana bila iznimno jeftina u to doba ili su komunisti na iće i piće trošili šakom i kapom. I još je nešto tu zanimljivo; riječ je o kritičkom tekstu iz vremena kad se zbog izgovorene riječi moglo u zatvor kakav je danas u Karlovačkom tjedniku, u vrijeme pune slobode riječi nemoguće pročitati. U čemu je problem?

Sadržaj se nastavlja...

Reprezentacija, Karlovački tjednik, 20. siječnja 1980.

I u godini ekonomske stabilizacije prekomjerno smo trošili za reprezentaciju. Statističari su izračunali da se prošle godine za reprezentaciju na regiji utrošilo 30,4 posto više nego 1978. godine dok su izdvajanja za propagandu i reklamu porasla 35,6 posto. Tim novcem mogli smo sagraditi dva manja dječja vrtića ili gotovo 200 stanova.

Da smo „široke ruke“ i sposobni za reprezentativne poslove, mogli smo se uvjeriti posljednjih dana minule godine kada su mnoge radne organizacije i ustanove organizirale koktele, prijeme, bankete, kupovale suvenire i poklone za poslovne partnere. Nekoliko kolektiva otišlo je još i dalje: u objektima „Korane“ organizirani su svečani ručkovi i prijemi s bogatim trpezama za stotinjak uzvanika i gostiju!?

I da ne nabrajamo. Nova godina nije iznimka. Gotovo da nema dana a da ne javimo o godišnjicama, kamenu temeljcu, simpoziju, proslavama, otvaranju pogona, čiji su sastavni dio svečani skupovi, pokloni za poslovne partnere i obilate gozbe. A sve to plaća se novcem koji odlazi iz tvorničke blagajne bez znanja i odobrenja onih koji ga stvaraju. Ovakve pojave, recimo otvoreno, nemaju nikakve veze sa socijalističkim poslovnim, i radnim moralom i utoliko više zaslužuju da se o njima kritički i otvoreno progovori.

Suglasili smo se, naime, početkom godine za općedruštvenu akciju štednje koja je postala sastavni dio ostvarivanja politike ekonomske stabilizacije. Ekonomski eksperti savjetovali su maksimalnu disciplinu i suzbijanje svih oblika potrošnje, računajući i reprezentaciju. Umjesto toga još jednom smo pokazali da je lakše reći (i zapisati) nego učiniti.

Pripremio Tihomir Ivka