Gdje ćete i hoćete li uopće ove godine na more? Godišnji od 7 ili 14 dana na Jadranu postao je luksuz čak i za većinu onih koji rade, a kamoli za one iz armije nezaposlenih. Jedno je sigurno, i oni koji imaju posao neće imati priliku otići u odmaralište svoje tvrtke jer je u tržišnoj ekonomiji - gdje se ganja profit - takav oblik nagrađivanja vlastitih radnika neka vrsta socijalističke nastranosti iz jednog neuspješnog društvenog eksperimenta. Da paradoks bude veći, taj relikt nisu ukinule jedino političke strukture koje su dokinule isti taj socijalizam i danas se ježe na sam njegov spomen.

Ministarstva imaju svoja odmarališta, vojska, policija, gradovi, pa i javne firme koje još nisu rasprodane. Nažalost, po signalima iz Vlade ne samo da neće biti odmarališta neće biti ni javnih tvrtki , jer se razmatra prodaja portfelja 54 poduzeća od kojih neke mirišu na veleizdaju. Tko privatizira jedinu državnu banku, Hrvatske pošte, Hrvatske šume, Hrvatsku lutriju, Odašiljače i veze, HŽ infrastrukturu, ceste i aerodrome za kratkoročno krpanje proračunskih rupa ne zaslužuje bolju etiketu.

Sadržaj se nastavlja...

No vratimo se na temu i vremena kad se rogoborilo da samo dva karlovačka poduzeća svojim radnicima omogućavaju BESPLATNI godišnji odmor u svojim odmaralištima. Drugi su morali plaćati pansion prosječno nešto više od 10 dinara za pansion što bi danas odgovaralo svoti od pedesetak kuna. Neki su čak morali i sami osigurati prehranu na godišnjem.

„Samo iz dva poduzeća – besplatno“ – Karlovački tjednik, 19.lipnja 1969.

Karlovačke radne organizacije imaju razbacana svoja odmarališta od Brača do Poreča. Samo se u jednom odmaralištu, u Selcu, našlo na okupu osam radnih organizacija. Dvadeset radnih organizacija, zajedno s „Vrpcom“ iz Krnjaka, koja ove godine šalje na Murter prvu grupu svojih radnica, raznoliko su osigurale mjesta za svoje radnike.

I cijene su vrlo šarolike. Tako „Jugoturbina“ ima dva odmarališta, jedno u Bobovištu na Braču a drugo u Pirovcu kod Šibenika. Pansion u prvom je 10 a u drugom 13 dinara.

„Elektra“ je za svoje radnike pretplatila 40 postelja u Karlobagu, Selcu i Biogradu. Zna se samo da će prenoćište plaćati 5 dinara, a za prehranu se moraju brinuti sami. Najveću cijenu pansiona plaćat će zaposleni u OTP-u, 24 dinara. Zajednički su zakupili odmaralište „Ivo Marinković“ i „Žitoproizvod“. U blizini Šibenika oni su osigurali 45 postelja.

U većini odmarališta karlovačkih radnih organizacija, pansion se kreće od 11 do 13 dinara dok će za razliku u cijeni pansiona radne organizacije nadoknaditi iz svojih fondova. Jedino su „Konteks“ i „Vrpca“ donijeli odluke da njihove grupe radnika na odmoru borave besplatno.

Kako šarenilo cijena vlada među radnicima koji skupa ljetuju najbolje se vidi na primjeru triju radnih organizacija. Dok radnici „Konteksa“ ne plaćaju za odmor ništa, dotle npr. Šumskog gospodarstva i Projektnog biroa, u istom odmaralištu plaćat će dnevno 22, odnosno 20 dinara.

Prvi pokušaj zajedničkog nastupa u traženju najpovoljnijih uvjeta za odmaranje na moru napravilo je onih osam radnih organizacija s hotelom „Marin“ u Selcu, gdje je osnovano posebno odmaralište „Dubovac“. U ovom odmaralištu ima 96 postelja koje koriste radnici Šumskog gospodarstva, Općinske skupštine, Komercijalne banke, Konteksa, Vodovoda, AGI-46, Zavoda za urbanizam i Ceste.

Općinsko sindikalno vijeće je i prošle godine pokušalo osnovati biro za odmor i rekreaciju radnika. Ove godine se to pokazalo neophodnim, jer ne postoji koordinacija između radnih organizacija u traženju najprihvatljivijih. Popunjenost kapaciteta, što se postiže i zamjenom odmarališta također bi se postigla, jer se pokazalo da odmarališta nisu iskorištena tijekom cijele sezone.

Pripremio Tihomir Ivka