Kako standardom i tehnologijom napredujemo, kako nam je sve dostupnije nego prije, tako „napredujemo“ i broju ovisnosti; ovisni smo o raznim drogama, o kockanju, klađenju, Internetu, o društvenim mrežama, o pornografiji, TV sapunicama, novcu, mobitelima…I čini se da u vrijeme kad bi nam zbog tehnološkog napretka i dostupnosti svega što zamislimo život trebao biti jednostavniji, a sve je kompliciraniji.

U jednostavnija, oskudnija i u slobodi izbora ograničenija vremena i ovisnosti su bile jednostavnije. I uglavnom se svodile na ovisnost o alkoholu, nikotinu i prepisanim lijekovima za živce što je bila neka vrsta tabu teme u socijalizmu ili se jednostavno nije percipiralo kao problem. No, to ne znači da su razmjeri ovisnosti u socijalizmu bili mali. Istini za volju, zapravo su bili prilična pošast. O tome najbolji svjedoči podatak iz Karlovačkog tjednika od prije točno 40 godina da je za polovinu svih gubitaka karlovačkog zdravstva bilo posljedica liječenja bolesnih stanja uzrokovanih alkoholizmom.

Sadržaj se nastavlja...

„Preventiva“, Karlovački tjednik, 22. travnja 1976.

Kad bi se zbrojili svi prošlogodišnji troškovi liječenja raznih bolesti uzrokovanih kroničnim pretjeranim uživanjem alkohola dobila bi se suma od 3 milijarde starih dinara. Da ovih troškova nije bilo, zdravstvo karlovačke regije imalo bi sa polovinu manje gubitaka. Činjenica je, međutim, da je bilo koju bolest nemoguće apsolutno iskorijeniti pa tako i alkoholizam. Ali ova bolest za razliku od mnogih drugih ima socijalnu dimenziju. Iz ovakvog njenog obilježje slijedi i konstatacija: ako neka pojava, ima socijalnu dimenziju to znači da se ona organiziranim preventivnim djelovanjem društva može mijenjati. Koliko zapravo preventivno djelujemo na suzbijanju alkoholizma?

Na rad pet klubova liječenih alkoholičara s oko 300 apstinenata prošle godine utrošeno je oko 8 milijuna starih dinara. U usporedbi s 3 milijarde to je prava sitnica. Pored toga te tri milijarde troškova nisu, međutim, najveća nevolja koju uzrokuje alkoholizam. Mnogo je teža ona ljudska koju proživljava oko 2000 kroničnih alkoholičara registriranih u Karlovcu i još možda četiri puta toliko članova njihovih obitelji. Medicinski stručnjaci otvoreno priznaju da se ustanove u kojima oni rade ne mogu same uspješno nositi s ovom bolešću. Kad se dođe do bolničke postelje, kažu oni, onda je to gašenje požara. Izlaz je u zajedničkom preventivnom djelovanju ponajprije odgojnih i prosvjetnih, a zatim i drugih društvenih faktora, naravno, u suradnji s medicinskim ustanovama. Takve suradnje, kažu medicinari, u Karlovcu gotovo da i nema.

Nerijetko se naime događa da liječniku u namjeri da osnuje klub liječenih alkoholičara u radnoj organizaciji i s više desetaka oboljelih, budu zatvorena vrata. Uz ovakav, reklo bi se podcjenjivački odnos prema opasnosti zvanoj alkoholizam, za preventivu u medicini uopće odvajaju se nedovoljna sredstva. U konkretnom slučaju, kad bi se na preventivu odvojila (samo) jedna milijarda starih dinara broj oboljelih i troškovi njihovog liječenja bili bi neupoređivo manji.

Pripremio Tihomir Ivka